Izložba povodom 140 godina drvenog lutka

I Pinocchio je postao žrtva estetske kirurgije i šiljilom si korigirao svoj zbog laži predug nos

Foto: Marko Lukunic/PIXSELL
1/6
26.11.2024.
u 11:03

Svi predmeti izrađeni su upravo za ovu putujuću izložbu, prvi put pokazanu u muzeju dizajna ADI u Milanu, koja će u zagrebačkom Etnografskom muzeju ostati do 8. prosinca, a zatim ide u Tursku

Zašto Pinocchio i dalje živi? Jedan od ključnih razloga leži u tome što je priča o Pinocchiju transcendirala književne granice i postala kulturni fenomen. Osim što je s talijanskog prevedena na više od 200 jezika i što je imala brojne literarne adaptacije, priča o drvenom dječaku postala je osnova i za filmove, crtiće, kazališne predstave i stripove.

Sjetimo se samo filma Guillerma del Tora iz 2022. godine u kojem je spojio stop-animaciju i mračnu atmosferu s moralnim pitanjima. Dakako, najpoznatija Pinocchijeva adaptacija sigurno je ona koja prethodi ovoj spomenutoj – animirani Pinocchio Walta Disneyja iz 1940. koji je Pinocchija zakucao na ploču svevremenosti i učinio ga globalnom ikonom koja živi kao simbol dječje nevinosti i važnosti moralnog odgoja.

Pinocchio je osim toga lik koji odražava i naše nesigurnosti, nade i potragu za pravim putom, i kao takav danas nam je možda potrebniji no ikada dosad. Stoga su se u njegovoj domovini Italiji kraljevi dizajna uhvatili ukoštac s njegovim likom i za potrebe izložbe “Dragi Pinocchio, talijanski dizajneri i grafički dizajneri daju novi oblik najpoznatijem lutku na svijetu”, koja upravo gostuje u Zagrebu, u Etnografskom muzeju, izradili ga u zapanjujućim oblicima i interpretacijama, koje do 8. prosinca svakako preporučujemo pogledati.

Naime, Pinocchio je prvi put objavljen 7. srpnja 1881. godine, kad ga je Carlo Collodi počeo objavljivati u nastavcima u talijanskom dječjem časopisu Giornale per i bambini. Odjek je bio sjajan, pa je uz malu preinaku kraja iz tragedije u happy end knjiga prvi put izdana kao cjelovit roman 1883., što je 140 godina poslije, lani, bio odličan povod talijanskom kustosu izložbe Giuliju Iacchettiju da pozove talijanske dizajnere da se razmašu, a njihove kreacije prvi su put pokazane u muzeju dizajna ADI u Milanu.

– Izradili su 31 grafiku, 31 ukrasni i 21 uporabni predmet, svi su ovdje kod nas sada izloženi i u njima se vidi sva razigranost talijanskog dizajna. Štoviše, usudila bih se reći da nam ova izložba daje odgovor na pitanje zašto su Talijani u vrhu dizajnerskog svijeta – kazala nam je Tea Rittig, zagrebačka kustosica izložbe, provodeći nas kroz svijet šiljastih noseva, i nastavila:

– Svaki ovaj Pinocchio i grafika imaju svoju priču koja je jasno ispisana uz eksponat tako da je posjetiteljima omogućeno razumno i ugodno razgledavanje izložbe bez nužnosti vodstva. Meni je jako zanimljiv Pinocchio kojeg je osmislio Franco Raggi i nazvao ga Vitrocchio jer je nastao na temelju Leonardova Vitruvijeva čovjeka – drven je i svi dijelovi su mu pomični... i jako su mi interesantne grafike. Izložba me vratila u djetinjstvo pa sam se pokušala sjetiti u kojem sam ga razredu prvi put čitala i teško mi je to točno reći, ali ne znam nikoga kome Pinocchio nije ostao u sjećanju i nadam se da će i posjetiteljima, baš kao i meni, doći da tu knjigu ponovno pročitaju iz gušta jer vrijedna je svake rečenice.

Izloženi su lijevci, nije prošlo ni bez talijanske kafetijere u obliku Pinocchija, vrča za vino, za maslinovo ulje igrom riječi vješto nazvanog Pinolio, četka za WC u obliku lutka, pa čak i maska za ronjenje...

– Svi su predmeti barem nekim svojim dijelom, ako ne cijeli, nalik drvenom lutku osim te maske za ronjenje, koja baš iz tog razloga i najviše zbunjuje posjetitelje. Pitaju se u čemu je kvaka? E, u tome što je to originalna Cressijeva maska iz 1952. godine, a taj model nazvan je Pinocchio – otkrila je Tea Rittig.

Nama se pak svidjela grafika Gianfranca Setzua koja prikazuje stanje prije i poslije estetskog zahvata uslijed kojeg se Pinocchio služi plavim šiljilom kako bi sredio svoj dugački nos...

Mauro Bubbico pak majstora laži na grafici prikazuje u duhu kazališta lutaka Ostuni koje potječe iz tradicije lutaka od šperploče obojenih jarkim bojama koje, pomoću sustava niti razapetih između dvaju štapova, rade piruete. Ta je tradicija zabilježena i u Iranu i zemljama Bliskog istoka. Lutke, koje se na sajmovima prodaju kao igračke, pučki su izraz eksperimentalne kulture koja se prenosi mladim zanatlijama koji su ih ponovno učinili popularnima.

1/6

Dizajnerski duo okupljen pod imenom Martinelli Venezia izradio je zanimljivog lutka nazvanog Nocicchio koji je nastao od komada masivne orahovine fino obrađenog tokarilicom. Ono po čemu se ova skulptura izdvaja njegove su iznimno dugačke noge, detalj koji na Pinocchiju, kojem u laži raste nos, djeluje upravo proturječno sjetimo li se poslovice “u laži su kratke noge”.

Valerio Sommella pak prikazao je Pinocchija doslovno poput zvrka. To je, pojasnio je, proces krajnje sinteze, oduzimanja i uklanjanja svega što nije nužno kako bi se pronašla bit, a to je ovdje samo dugački drveni nos. Tako njegov Pinocchio nestaje i ostaje samo zvrk, njegova sinegdoha ili vizualna metafora...

Za Lorenza Palmerija Pinocchio je ogledalo koje odražava sliku nas samih, društva, svijeta. Tako je njegov lutak ogledalo u obliku Pinocchija, čime ukazuje na njegovu sposobnost da odražava i govori otvoreno i da svakome kaže što ga ide, a u tome se može potražiti i barem jedan od razloga Pinocchijeve univerzalnosti i popularnosti.

Za slavnu dizajnericu Paolu Navone plavo je boja pustolovine pa je i njen Pinocchio plave boje. Izrađen je od drva, ali koža mu je mekana i baršunasta. Alessandro Baldereschi pošao je od sinteze da se u govoru riječ “lutka” često koristi za označavanje osobe na koju je lako utjecati pa je svojem Pinocchiju dao istu, samo manju lutku Pinocchija, čime aludira na to da on sam postaje lutkar sposoban upravljati sobom.

Društveno angažiran pokušao je, i to uspješno, biti Matteo Ragni, koji je od drva izradio nedvojbeno lažljivog Pinocchija s crtama lica koje podsjećaju na rupe od metaka, dok mu na predugom nosu visi izvješena zastava s natpisom “rat je pravedan”, što je najveća laž koju se, smatra autor, može izreći, uvijek i bez iznimke. Dojmljiv je i rad dizajnerskog studija JoeVelluto, koji je Pinocchija izradio u obliku modularne kutije za odlaganje koja zanimljivo funkcionira – kad se laži drže skrivene unutar ladice, nos doseže najveće razmjere. Kad se ladica pak otvori i laži izađu na vidjelo, nos nestaje. Priložene su i upute za sastavljanje koje nalikuju uputama vezanim uz lijek... Sjajna izložba, koja je k nama stigla u suradnji s Veleposlanstvom Italije u Zagrebu, nakon Zagreba putuje u Tursku, a potom dalje po svijetu, no dok je tu, svakako je pogledajte.

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije