Ambiciozna Mitopeja još je lani objavila roman nobelovca Kazua Ishigura "Klara i Sunce" u prijevodu (i prijelomu) Vladimira Cvetkovića Severa. Taj se prijevod mogao kupiti u mekom, ali i nevjerojatno elegantnom luksuznom izdanju koje obuhvaća i kutiju od pleksiglasa, a čije je prvo izdanje ograničeno na 500 primjeraka. Riječ je o izdavačkom i grafičkom remek-djelu koje diže standarde hrvatskog izdavaštva zbog kojeg treba pohvaliti i likovne oblikovateljice Mirjanu Pjevac i Ivu Stošić, baš kao i priređivače Katicu Cvetković, Irenu Paulus i Petra Bujasa. "Klara i Sunce" prvi je roman koji je Sir Kazuo Ishiguro objavio (početkom lanjskog ožujka) nakon što je 2017. godine nagrađen Nobelovom nagradom pa nije nikakvo čudo da je literarni svijet objavu tog romana iščekivao s puno znatiželje. Riječ je o osmom Ishigurovu romanu, koji se našao i na dužoj listi za Bookerovu nagradu (Bookera je Ishiguro dobio za roman "Na kraju dana" 1989. godine, a za tu je nagradu bio nominiran pet puta), a ubrzano je preveden na brojne strane jezike. "Klara i Sunce" distopijski je, provjereno ishigurovski roman snažne atmosfere, fokusirane radnje i mistične inicijacije.
U njemu pratimo svojevrsnog robota s ljudskim odlikama koji se zove Klara i koji je kao umjetni prijatelj kupljen u dućanu punom sličnih robota da bi bdio nad bolesnom četrnaestogodišnjakinjom Josie, koja živi s prezaposlenom majkom i Melanijom Pazikućom. Obitelj nije sretna. Otac se razveo od majke, a zbog teške bolesti izgubili su prvu kćer pa se još zdušnije i fanatičnije (to se naročito odnosi na majku) brinu za oboljelu Josie. Kuća u kojoj Josie živi s majkom je izvan grada, u idiličnoj prirodi, umočena u beskrajna polja i usamljene farme. Djevojčica je tu dosta izolirana, baš kao što je i čitav taj imaginarni Ishigurov svijet maksimalno izoliran i okupan u nekom metaforičnom medicinskom alkoholu. Nekako defektan i očišćen i od osjećaja i od strasti koliko god je to moguće u tehnologiziranom društvu koje ipak nema odgovore na sva pitanja i lijekove za sve bolesti. Doduše, Josie ima mladog susjeda, živog i dobronamjernog dječaka Ricka, koji joj je i prijatelj, ali i moguća romantična i nedefinirana tiha patnja. Klara nije čovjek, ali ima neke (možda ipak idealizirane) ljudske karakteristike, zbog kojih se ipak izdvaja od ostalih robota svoje vrste. Ima osjećaje, što znači da primjerice osjeća strah i neugodu, ali ne i bijes, obijest ili pak seksualne želje i potrebe. Programirana je da bude požrtvovna poput nekog kućnog ljubimca koji je dresiran da spasi ukućane i njihove potomke pod svaku cijenu pa je za Josie spremna učiniti doslovno sve. Čak i postati umjetna i zamjenska Josie, ako to djevojčičino zdravstveno stanje zatraži. Spremna je i odlučno iskoristiti svaku mogućnost za njeno ozdravljenje, jer je njena nada u dobar ishod bolesti nezaustavljiva i neomeđena prirođenom ljudskom skepsom. Pri tome Klara nalazi saveznika u svemoćnom Suncu i njegovim ljekovitim zrakama koje vraćaju energiju ne samo robotima nego i ljudima i mogu ih vratiti iz mrtvih.
Ishiguro je i ovdje veliki poklonik prirode i prirodnih drevnih zakonitosti koje su ljudi s vremenom umotali u duhovne halje. Klara, dakle, nije pesimist i na kraju taj njen umjetni, možda i tehnološki uvjetovani i programirani optimizam i pobjeđuje. Umjetna prijateljica tako je vrlo vjerojatno omogućila čudesno Josieno izlječenje, ali to je učinila na svoju štetu jer je ostala sama i gotovo nepotrebna u dodatno okrnjenoj obitelji. Izložila se radi tuđe sreće, a svoju je zanemarila, jer tu vlastitu sreću nije ni osvijestila zbog tehnološki uvjetovanih ograničenja. Žrtvovala se poput kamikaze ne očekujući za to ni nagradu ni zahvalu. Bila je i ostala pouzdana sluškinja djevojčice koju je njena obitelj unaprijed osudila na smrt, pripremajući joj dvojnicu pomoću jednog pomalo zlokobnog likovnog umjetnika koji tu dvojnicu stvara pod budnom majčinom paskom. Ne znam zašto, ali Klaru sam doživio poput nekog mobitela najnovije generacije koji mladim ljudima služi kao najbolji prijatelj i zamjenska obitelj, čuvajući ih od iskušenja i tješeći ih kad je to potrebno. Ali kojega je tako lako odbaciti kada mu dotraje baterija.
