Ugledni pariški galerist Frank Elbaz jedan je od rijetkih pripadnika inozemne galerijske scene koji priređuje izložbe hrvatskih umjetnika te ih predstavlja po prestižnim svjetskim sajmovima umjetnina. Upravo zahvaljujući njemu inozemni kolekcionari i ljubitelji umjetnosti upoznali su se na manifestacijama poput Frieze Art Faira u Londonu s djelima Knifera, Vanište, Mangelosa...
Elbaz je nedavno newyorškoj MoMA-i prodao četiri djela Josipa Vanište koji će uskoro imati retrospektivu u MSU. Samo za Večernji list Elbaz govori o tome kako se upoznao s hrvatskom umjetnošću, o čemu je razgovarao s Kniferom te kako je Vaništa dospio u MoMA-u.
Kada ste se počeli zanimati za djela hrvatskih umjetnika?
Prijatelji iz centra za suvremenu umjetnost Consortium iz Dijona upoznali su me s Julijem Kniferom 1999. dok je živio u Parizu. Jednako me privukao njegov rad kao i osobnost umjetnika. Vrlo brzo sam shvatio da je riječ o velikom majstoru. Uživao sam u našim razgovorima, posebno o nogometu. Dao mi je nadimak OKO. Jer kad god bih došao u atelijer izabrati radove, baš bih izabrao one koje mi nije htio dati. Ana Knifer upoznala me je tada i s Dankom Šošić i Žarkom Vijatovićem. Zahvaljujući njima sve su me više zaintrigirali i drugi umjetnici grupe Gorgona, poput Mangelosa i Vanište. Bila mi je velika čast upoznati Vaništu. On je ipak osnivač grupe Gorgona. Zahvaljujući njemu i njegovim radovima, bolje sam shvatio duh tog kolektiva. Bila mi je jasnija uloga koju je odigrao Vaništa unutar te radikalne grupe.
Kako biste opisali Vaništu kao osobu?
Vaništa, frankofil, priča zanimljive priče iz povijesti, primjerice, o korespondenciji s Dieterom Rothom, Pierom Manzonijem, Vasarelyem... Vaništa je bio taj koji je održavao veze s umjetnicima sa zapada koji će se kasnije svrstavati u najveće umjetnike svojeg doba.
Nedavno je MoMA kupila Vaniština djela preko vaše galerije. O kojim je djelima riječ?
Galerija Frank Elbaz prodala je četiri rada MoMA-i. Otkupljena je Kolektivna legitimacija, komplet antičasopisa Gorgona i dvije kolaž-fotografije Josipa Vanište. Gospodin Vaništa je odlučio pokloniti "Opis slike" iz 1964. Centar Pompidou je otkupio tri rada od Vlade Marteka i u postupku je otkup radova Tomislava Gotovca.
Tko je zainteresiran za djela Gorgone i hrvatskih umjetnika koja izlažete?
Danas za umjetnost srednje Europe najveći interes imaju javne kulturne ustanove, poput muzeja – MoMA, Centar Georges Pompidou, Tate Modern itd. Treba spomenuti i galerista Petera Freemana koji je u suradnji s Brankom Stipančić priredio prekrasne izložbe Mangelosa. Manji je interes privatnih kolekcionara. Umjetnici koji dolaze iz srednjeeuropskih zemalja bez tradicije tržišta nemaju zaleđe, pa čitav proces traje nešto duže.
Jeste li upoznati sa suvremenom hrvatskom umjetničkom scenom? Planirate li uskoro izložbe hrvatskih umjetnika?
Zasad smo usredotočeni na izložbu Julija Knifera koja će se otvoriti 1. lipnja. Zatim ćemo u listopadu predstaviti Tomislava Gotovca na Frieze Mastersu u Londonu, a poslije ćemo vidjeti. Inače, pratim rad nekih mlađih umjetnika poput Davida Maljkovića i Damira Očka.
