– Gabriel je ljubavni film o stvarnim ljudima, njihovim ljubavnim pričama i željama koje se ostvaruju. Dokumentarac koji ima hepiend. A pravih i stvarnih sretnih svršetaka nam svima nedostaje – kaže redateljica Vlatka Vorkapić uoči svečane premijere svog dugometražnog dokumentarca Gabriel 10. lipnja u kinu Europa. Okosnicu filma čini priča glazbenice Andreje, žene slomljene u samoći, koja žudi za ljubavlju, ali misli da za nju ne postoji ljubav njezina života, govori redateljica, koja je sa scenaristicom Martinom Globočnik za ovaj film puno istraživala povijest Zagreba s erotskog i ljubavnog aspekta.
Vječna Žuži
– Martina i ja smo krenule od predodžbe o Zagrebu kao jednom hladnom i suzdržanom gradu. Ali, i u najsuzdržanijem mjestu na svijetu (a to Zagreb ipak nije) postoje male oaze topline i erotičnosti. Upravo je o tim oazama i riječ. Našle smo tako i zanimljive novinske članke u kojima piše kako je zagrebačke muškarce obuzeo «bekeritis» nakon gostovanja Josephine Baker u Zagrebu ili priču o tragičnoj ljubavi policajca Josipa Tiljka prema tadašnjoj miss Europe Štefici Vidačić. Novinski stupci danas su još puniji što istinitih, a što navodnih ljubavnih priča poznatih. Pogledajte samo naslovnice novina ovaj tjedan. Sve je isto, samo su nijanse i varijante posrijedi - zaključuje Vlatka Vorkapić. Neki akteri u filmu uspješni su u potrazi za ljubavlju, a neki nisu iako ni oni ne odustaju.
– Ima tu mjesta i za šarmantnu Žuži Jelinek s nizom brakova iza sebe, ali i za Snježanu koja je svog muža našla šećući psa. Vlasta Delimar je pak muškarca s kojim sada živi upoznala na pogrebu. Ona nam je otvorila i temu umjetničkog bavljenja erotikom. Naravno, kada govorimo o erotici i seksualnosti, moramo se dotaći i tog dvostrukog malograđanskog morala. O tome se najbolje govori kroz temu prostitucije – kaže redateljica.
Aktovi u ‘štakornjacima’
U Gabrielu se otkriva i povijest Tkalčićeve ulice, koja je nekad bila – ulica bordela. A tu je i erotski fotograf Zvonimir koji snima ženske aktove po zagrebačkim vežama i dvorištima.
– To su sjajni aktovi koji otkrivaju i ljepotu zagrebačkih dvorišta koja jesu oronula i vape za obnovom, ali su i dalje prekrasna.
Kao što, npr., Lisabon voli svoje oronule četvrti, i mi bismo trebali voljeti svoje, a ne ih nazivati pogrdno «štakornjacima» – kaže Vlatka te dodaje da joj je priča o nesretnoj ljubavi policajca Josipa prema misici Štefici (koja završava tužno jer se on ubio) zanimljiva kao osnova za neku fikciju.
– Ivanka Mazurkijević i Stanko Kovačić iz Stampeda napravili su dva songa na tu temu – «Fokstrot» i «Miss Evrope» i ja im stalno govorim da bismo trebali napraviti mjuzikl. Prvenstveno mislim na kazalište. Mislim da bi to bila sjajna predstava. To bi mi bio izazov – kaže Vlatka Vorkapić.
Martina i ja smo i krenule upravo od te predodžbe o Zagrebu kao hladnom i suzdržanom gradu. Ali, i u najsuzdržanijem mjestu na svijetu (a to Zagreb ipak nije) postoje, male oaze topline i erotičnosti. Upravo je o tim oazama i riječ.
