Osamdesetih godina prošlog stoljeća hrvatska je umjetnost imala rasne "geometričare" koji su uz novu sliku, retroavangardu i druge tendencije, stvarali neo-geo poglavlje hrvatske umjetnosti. I sada imamo umjetnike kojima je geometrija magistralan likovni govor. Svojim geometrijskim ciklusom djelomice se upravo na taj način u zagrebačkoj Galeriji Forum predstavlja akademski slikar iz Poreča Sebastijan Vojvoda (1976).
Serija platna istog formata, ponekad složena u volumen, ispunjena je geometrijskim sadržajem na kojem nalazimo puno hrvatske geometrijske povijesti amalgamirane s geometrijom ovog doba prispjelom poglavito s novim elektroničkim medijima. Stariji kritičari, slikari i informiraniji dio likovne publike uočit će tu fragmente rukopisa Julija Knifera, Brede Beban, Duje Jurića i drugih autora. Vojvodin je odnos lišen patetike prema naslijeđu, ali je indirektno kritičan prema tehnopejzažu. No ponajprije je tu riječ o hladnom konstruktu geo-zbilje.
