Akram Khan, britanski je umjetnik podrijetlom iz Bangladeša, jedan je od najuzbudljivijih koreografa današnjice. Na sreću, što i kako radi imali smo prilike vidjeti i u Zagrebu. Njemu je pripala čast zadnje predstave zadnjeg Eurokaza, u srpnju 2013. godine. Tada smo na sceni HNK Zagreb vidjeli istinsku plesni spektakl, predstavu iTMOi (in the mind of igor). Bila je to Khanova posveta velikom Igoru Stravinskom i stotoj godišnjici nastanka "Posvećenja proljeća", plesna fantazija nadahnuta njegovom izjavom da je u svojoj mašti vidio djevojku koja se žrtvuje plešući do smrti. Ovih dana ovaj je umjetnik ponovno plesni svijet podigao na noge, u Manchesteru je, naime, predstavio svoju verziju slavnog bijelog baleta "Giselle", u kojem je glavna junakinja izbjeglica, ili kako je to opisao sam Khan: "stvarna žena u katastrofičnoj situaciji".
Podsjetimo, "Giselle" je romatični bijeli balet za koji je glazbu napisao Adolphe Adam. Priča je to o skromnoj seoskoj djevojci koja umre zbog nesretne ljubavi prema grofu i postaje jedna od Vila, duhova prevarenih djevojaka koje su umrle neudate. Legenda kaže da Vile ubijaju muškarca koji se usudi ući u šumu u kojoj leže njihovi grobovi. Grof Albrecht ipak dolazi na Gisellin grob, ali ona ga spašava od zle sudbine. On ostaje živ, ali ona je zauvijek u grobu.
Tu i takvu romantičnu bajku, i jedan od najizvođenijih bijelih baleta Akram Khan je, kako sam kaže, gledao samo jednom prije nego što je započeo ovaj projekt s Engleskim Nacionalnim Baletom. Na njemu je radio godinu dana u suradnji s dramaturginjom Ruth Little. Oboje kažu kako je "Giselle" jedna posve naivna priča, koju prati slična glazba. Baš zbog toga krnuli su istraživati popularnost tog baleta, zapitali se kako je moguće da je upravo balet "Giselle" opstao tolike godine i čime to još uvijek nepogrešivo privlači publiku. Zaključi su da svoju "Giselle" moraju prilagoditi vremenu i stvoriti verziju za 21. stoljeće, a kako su je počeli raditi upravo u trenucima kada je lani izbjeglička kriza bila n vrhuncu, priču svog baleta smjestilu su u grupu radnika – migranata. Oni su u potrazi za poslom, bilo kakvom šansom i teško preživljavaju u okrutnim uvijetima imigranstkih logora. Tako je grof Albrecht postao tvorničar, bogataš koji živi na imanju koje je od radnika zaštićeno visokim zidom.
- Moja Giselle je žena u katastrofičnoj sitiaciju, ali ona se ipak zaljubljuje, ona još uvijek vidi ljepotu svuda oko sebe i nada se boljem životu. Upravo time privlači Albrechta i upravo zbog toga mu postaje toliko vrijedna, rekao je Akram Khan obrazlažući rad na predstavi.
Zbog promjenjene priča, Khanu je trebala i djelomično drugačija glazba, a na njoj je radio njegov stalni suradnik, kompozitor Vincenzo Lamagna. Novu Giselle u alternaciji plešu Tamara Royo, španjolska primabalerina, umjetnička direktorica Englesnog Nacionalnog Baleta i Alina Cojocaru.
to ni Frljić ne bi bolje smislio....