Daleko od Zagreba, daleko od srca i očiju javnosti. To zna i riječki pijanist Goran Filipec premda za to ne mari niti se na to žali. Pretvorio je to u svoju prednost: okrenuo se prema svijetu. Osobnim uspostavljenjem umjetničkih veza došao je i do New Yorka, u svijetu ga trenutačno zastupa agencija iz Argentine, kamo svake godine odlazi nastupati, a nakon usavršavanja kod Valme u Kölnu, Indjića u Parizu, Yablonskaye u toskanskom mjestašcu Castelnuovo di Garfagnana, sada je na doktorskom studiju u Moskvi kod Natalije Troull.
Vrlo samosvjestan, staložen i svojim odabirima u životu zadovoljan tridesetogodišnjak ne voli riječ karijera. Doista, banalnost tog pojma postane vrlo očita kad shvatite da je ono o čemu vam opušteno, ali i ozbiljno govori ovaj tridesetogodišnjak zapravo život u umjetnosti o kojem se ne govori kroz statistiku. U tom, čini se, vrlo sretnom životu Gorana Filipeca u glazbi, dalekosežnom se pokazala jedna davna odluka koju su za njega učinili roditelji kad su ga upisali u talijansku osnovnu školu premda nisu Talijani niti se u kući govorio talijanski.
Podarivši tako sinu dar poznavanja još jednog jezika i kulture, omogućili su mu da u budućnosti sam uspostavlja nove veze. Tako je došlo i do novog CD-a koji su u ambicioznoj talijanskoj tvornici klavira Fazioli snimili vrhunski ton-majstori i koji je financiralo ministarstvo vanjskih poslova Republike Italije, što je Filipec zaradio još 2005. na natjecanju \"Istria nobilissima\". Dvostruki CD snimljen je lani i posvećen je 200. godišnjici rođenja Franza Liszta te sadrži njegova izvorna djela i ona nastala na \"posuđene\" teme. Među prvima su dva stavka iz Godina hodočašća, paklenski Mefisto valcer i monumetalna Sonata, ultimativni ispit umjetničke zrelosti i karaktera koji Filipec suvereno prolazi. Drugi CD čine pod dvije akrobatske operne parafraze, šopenske poloneze te mađarske rapsodije.
CD će ovih dana stići i u zagrebačku trgovinu Klasika i jazz, a Filipec ga je preksinoć predstavio recitalom u riječkom HNK gdje je, osim odabranih skladbi Liszta, svirao i Schumannov ciklus \"Fantasiestücke\".
Filipecova je briljantna tehnika precizan i oštar alat u službi iznimno zrele umjetničke imaginacije i sposobnosti da za klavijaturom ne propovijeda, nego uvjerljivo pripovijeda. Nije čudo da je publika kasnije pohrlila i po CD i po pijanistov autogram. A Filipec, kojeg je u međuvremenu zapazila čak i Martha Argerich, večeras svira u Mariboru, europskoj prijestolnici kulture, u kojoj predstavlja – Italiju.
Obično kada nekoga pomaže neko Ministarstvo vanjskih poslova nije baš senzacionalna vijest....Prema Pofuku Filipec je eto ima puku sreću da nauči talijanski jezik i da Talijani spavašavaju njegovu karijeru...Nadam se da se uz te silne osobe i zemlje u kojima Filipec pronalazi svoj duševni mir neće dogoditi i Sjeverna Koreja...Tamo bi Filipec mogao biti potpomognut od Pofuka glede staloženosti u karijeri