Kada danas gledamo dokumentarne snimke Adolfa Hitlera, čini nam se da to ne može biti istina, da gledamo nekoga tko ismijava “velikog vođu”, iz njega radi karikaturu. Upravo je zato teško, rekli bismo gotovo nemoguće, igrati tog istog Hitlera u satiričkoj komediji “Opet on” nastaloj prema istoimenom romanu Timura Vermesa. I pri tome ne utonuti u grotesku. Baš taj nemogući zadatak glumac Dražen Čuček riješio je s naizgled nevjerojatnom lakoćom.
Ispijena lica, prepoznatljiva brka, u uniformi, lagano pogrbljen, s jednom rukom skrivenom na leđima, vječnim grčevima u prstima te ruke... Ništa neuvjerljivo nema u njegovu Hitleru i ništa karikaturalnoga. Ta ozbiljnost s kojom ga igra ujedno je i glavni izvor humora, glavni satirički naglasak cijelog komada.
A priča počinje kada se Hitler iznenada budi u Berlinu iz našeg doba i u njoj je najzabavnije to što je on isti kao i prije, kao i to kako takav čovjek (ili monstrum) prihvaća život kojim mi danas živimo, kako s veseljem uranja u svijet računala i kako glupom ocjenjuje televiziju.
Ipak redatelj Marko Juraga, koji je ujedno i autor adaptacije romana, te dramaturginja Jelena Veljača, ovoj priči postavljaju sigurnosnu mrežu i u njoj jasno iskazuju svoj komentar. To je dio u kojem izlaze iz okvira romana, jer kada Hitler izlazi na scenu, tek je čudak u gaćama i bijeloj košulji, ali dok pred nama oblači uniformu, postaje “on”. I na kraju ga vidimo kao običnog čovjeka, nakon što ga premlate neonacisti (i nazovu prljavim židovskim provokatorom), on je lik u crnom koji je dobro naplatio svoje djelovanje. Poruka je jasna: to je tek vješti manipulator, a svi mi slijepi pored zdravih očiju.
Lako je predstavi “Opet on” predvidjeti dug i uspješan život u Komediji. Bila bi još bolja da je za oko pola sata kraća (posebno ima razvučenih dijelova u drugom činu). Uz Čučeka najupečatljivija je Ana Magud, kao Hitlerova tajnica, te Davor Svedružić, Igor Mešin i Sanja Marin kao ljudi koji Hitleru u ruke daju novu moć – moć televizije.
a naši političari lopovi