Festival svjetskog kazališta, koji se održava već 17. godinu zaredom, počinje 25. rujna u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu. Ove godine prethodit će mu Međunarodni festival Sanktpetersburške kazališne sezone te praizvedba “Antigone” Slavoja Žižeka u režiji Angele Richter, predstave napisane ekskluzivno za HNK Zagreb.
– Kad smo 2003. godine osnovali Festival svjetskog kazališta, doista nismo vjerovali da ćemo doći do 2019. Osnovan je nakon dugog perioda izolacije hrvatskog teatra, nakon ratnih 90-ih godina. U tom vakuumu, koji teatrolozi bilježe kao vrijeme velike krize hrvatskog teatra, nismo imali mogućnosti informirati se o onome što se događa oko nas, a ni moći reći gdje smo u kontekstu europskog teatra. Danas to svakako možemo i nadamo se da je dio toga što možemo i zahvaljujući festivalu svjetskog kazališta – rekla je na jučerašnjoj press-konferenciji intendantica HNK Dubravka Vrgoč.
U međuvremenu, festival se suočio s različitim organizacijskim, ali prvenstveno financijskim poteškoćama, zbog čega je i ove godine broj predstava ograničen na tri, no kako kažu iz HNK, vodili su se mišlju da je bolje imati manji broj predstava, dok su one ono najbolje od najboljeg. Festival će otvoriti predstava “sestrinskog kazališta” Schaubühne iz Berlina, Ibsenov “Neprijatelj naroda” u režiji jednog od najpoznatijih svjetskih redatelja Thomasa Ostermeiera.
– Schaubühne je u europskom kazalištu jedna od ključnih referentnih točaka koja se hrabro, inovativno, a opet u pravom smislu, dijalogom s publikom i javnošću nosi i s klasičnim i sa suvremenim repertoarom, a to je ono čemu stremi i HNK. U “Neprijatelju naroda” Ostermeier pokušava pokazati da ono što mislimo u ovom apokaliptičnom trenutku nipošto nije ekskluzivnost naše generacije i doba te da se svijet u prošlosti osjećao jednako tako ugroženo političkim udarima, društvenim nesigurnostima, pa i ekološkim incidentima. Ostermeier s jedne strane čuva svu Ibsenovu narativnu raskoš, zbog čega je širokoj publici uvijek zanimljiv u smislu praćenja priče, a s druge to je jedna istraživačka avantura u kojoj se govori prije svega o ekološkim katastrofama i neodgovornostima koje dovode do njih – rekao je ravnatelj Drame HNK Ivica Buljan.
Čak su dvije od tri ovogodišnje predstave djelo kazališnih skupina koje hrvatska publika do sada još nije imala priliku gledati. Jedna od njih je skupina Rimini protokol, koja se, među ostalim, bavi i instalacijama, performansima te dokumentarnim teatrom, a u Zagrebu će izvesti predstavu “Nachlass”. Ona se na intrigantan način bavi temom starenja i smrti pa će zagrebačka publika moći preko jedne vrlo specifične instalacije u zatvorenom boxu u različitim sobama pratiti tijek kraja života i odlazak u smrt.
– Takav dokumentarni teatar na specifičan način izaziva katarzu. U njemu se ne bježi od emotivnosti i empatije i ulazi se u vrlo kompleksan odnos s publikom – rekao je ravnatelj Drame o “Nachlassu”.
Posljednja u nizu predstava je Luksemburškog teatra, nastala prema poznatom nam filmskom predlošku “Lomeći valove” Larsa von Triera. Režirala ju je mlada redateljica Myriam Muller, a Buljan naglašava kako je to pokušaj ispitivanja klasika koji je snažno utjecao na formiranje umjetničkog senzibiliteta u cijelom svijetu jer Von Trier je svojim filmovima napravio snažan zaokret i usmjerio ne samo percepciju publike već i čitave umjetničke produkcije.
– Zbilja je dar da će jedno kazalište iz male države, koje nikada nismo imali priliku gledati, predstaviti jedan takav filmski klasik u potpuno novom svjetlu – zaključio je Buljan.
