Simpatična je, iako ponekad malo zamorna, dobro nam poznata navika našeg naroda da puca od ponosa kada nekoj slavnoj, uspješnoj i ostvarenoj osobi možemo prišiti epitet "naše gore list". Sveti Jeronim je tako Dalmatinac, Marko Polo Korčulanin, a žarko se dičimo i Nikolom Teslom. Jedan od najpoznatijih listova naše gore svakako je i John Malkovich, nagrađivani glumac čije korijene možemo pronaći u Hrvatskoj. A obiteljske legende o srodstvu s Johnom Malkovichem u Hrvatskoj prenose se s koljena na koljeno, dijeli ih i njeguje iznenađujući broj ljudi. Upravo se time bavi i dokumentarni film "Biti u rodu s Johnom Malkovichem", koji upravo priprema Luka Mavretić. Za razvoj ovog jedinstvenog projekta u produkciji hrvatske kuće 4Film dobio je i prestižnu nagradu HBO Europe. Njegov film istovremeno je i duhovita priča o istraživanju povezanosti s Johnom Malkovichem u svom obiteljskom stablu, ali i duboko emotivno istraživanje vlastite obitelji i korijena, a na koncu, kroz to, i samog sebe.
Kako ste došli na ideju snimanja ovog filma?
Bio sam jako mali dječak kad mi je u jednoj šetnji djed otkrio tu potencijalnu vezu između naše obitelji i Johna Malkovicha. To je njemu bila, a i meni je, jedna od najdražih obiteljskih anegdota, u čiju je istinitost on zapravo većinu života bio siguran. Dok sam odrastao, dolazio bih djedu i baki, koji su, kako je običaj bio, u jednoj kutiji čuvali stare fotografije. Među tim fotografijama, uz one naše obitelji, uvijek se bi se našla i pokoja fotka Johna Malkovicha. Zapravo sam odrastao uz tu priču o našoj povezanosti i ona je veliki razlog zašto sam se počeo zanimati za filmsku umjetnost uopće. To je bio neki početak, a mislim da se ideja o ovom filmu kuhala jako dugo, otprilike toliko dugo koliko za nju znam. I kada sam i sam prije nekoliko godina postao otac, sve su me više počeli interesirati vlastiti korijeni, odlučio sam istražiti odakle potječu moji, a kroz to istraživanje htio sam naučiti više o tatinoj strani obitelji, koja je za mene ostala dosta tajnovita i o kojoj nisam puno znao. Moji roditelji su se razveli i to je bila dosta teška situacija zbog koje sam pomalo izgubio dojam i perspektivu njegove strane obitelji. Doći do Johna Malkovicha dalek je cilj koji smo si zadali ovim filmom, ali mogu reći da nije važno ni ako se on ne ostvari. Ako na kraju do njega ne dođemo, ovaj film i dalje će biti film s početkom i krajem. Važniji mi je put do tog cilja tijekom kojeg sam upoznao, a i dalje upoznajem članove svoje obitelji i razne ljude koji su postali likovi ovog filma. Mogu reći i da ti likovi, koji su međusobno jako različiti, prikazuju i jedan presjek našeg društva. Među njima su, naravno, i moj otac, koji je knjižničar, djed farmer, rođak Milivoj Malković, koji toliko nalikuje na Johna Malkovicha da ga zovu njegovim dvojnikom, a na kraju i ja te moj sin, koji odrasta uz ovaj film.
Postoji, čula sam, doista iznenađujući broj ljudi u Hrvatskoj koji se ponose obiteljskim vezama s Johnom Malkovichem?
Mi smo, čini mi se, i inače narod koji ima svojevrstan kompleks manje vrijednosti i često nastojimo svojatati svjetske uspjehe koji su naši, ali i one koji nisu samo naši nego i svačiji. Mislim da smo skloni među sobom tražiti ljude koji su otišli, uspjeli i nešto postigli, a imam dojam da na taj način možda liječimo svoje komplekse kao narod. Ne čudi me stoga da puno obitelji ima sličnu priču, jer imam osjećaj da se svi osjećaju nekako malo većima i malo boljima ako u svom obiteljskom asortimanu imaju neku vezu s poznatom osobom. Međutim, što se Malkovicha tiče, zaključio sam da je on u Hrvatskoj zaista fenomen te da za njim zaista jako puno ljudi traga, osjeća s njim povezanost i svojata ga. On je vjerojatno, uz Luku Modrića, možda najpoznatiji "ić" na svijetu i opsesija više ljudi koje sam upoznao i koji su likovi ovog filma. No ne mislim da u tome ima nešto loše, svi su oni zapravo samo jako ponosni na to, a time kanaliziraju i taj ponos na sebe, osjećaju se ugodnije, sretnije i čak zaštićenije kad misle da na svojoj strani imaju nekoga tko je poznat. Ljudi često na popularnost gledaju kao na vrstu sigurnosti i zaštite. Za mene osobno veza s Johnom Malkovichem samo je kuriozitet koji mi služi da istražujem vlastite korijene i kroz njih upoznam sebe, a ne njega.
Kolike su zapravo šanse da je Malkovich u rodu s vašom obitelji? Ako se ne varam, djed Johna Malkovicha zaista potječe iz Malkovića, zaselka kod Ozlja.
Šanse su jako velike! Ono što je meni djed tvrdio jest da su njegova majka, moja prabaka, i djed Johna Malkovicha, koji se od tamo odselio u inozemstvo, bili bratić i sestrična. Slične sam priče čuo s više strana, u tom kraju jako puno ljudi misli da s njim ima neku povezanost. Jako je zanimljivo što mi ovim filmom zapravo planiramo napraviti jedno veliko okupljanje svih Malkovića u Loviću Prekriškom, mjestu u blizini Ozlja, a iz kojeg je najvjerojatnije potekao Malkovichev djed. Trenutačno stupamo u kontakt s Malkovićima iz svih krajeva svijeta, SAD-a, Argentine, Njemačke, ali i s rođacima koji su poput mene, preko ženske linije izgubili prezime, i pozivamo ih na obiteljsko okupljanje. Mislim da je to ono što ovim zapravo želim napraviti, povezati ljude i vratiti ih u taj kraj. Ovaj film povezao je mene s tatom i s obitelji, a povezao je na neki način i sve likove koje sam u tom procesu slučajno ili namjerno pronašao. Cijela ova priča zapravo je počela jednim odlaskom, odlaskom djeda Johna Malkovicha, i zato bih posebno htio da film završi tim okupljanjem, vraćanjem ljudi u taj prekrasni žumberački kraj, koji je sve prazniji. Naime, nedavno je iz Malkovića otišla i zadnja stanovnica.
I sam John Malkovich nedavno je bio u Hrvatskoj, održao je nastup u Lisinskom. Jeste li ga uspjeli "uloviti"?
Čekali smo ga iza garderobe, ali nije se pojavio (smijeh). U Lisinski smo došli tata i ja, no ipak nismo dobili šansu da ga upoznamo. Ipak, interesantno je kako ovaj film cijelo vrijeme spaja ljude, uvijek se nešto događa i prati nas sreća – dok smo u Lisinskom čekali Malkovicha, upoznao sam neke svoje daljnje rođake koji su ga isto tako čekali! Oni su mladi ljudi koji također žive u Zagrebu i izgubili su prezime Malković, a postali su dio našeg filma. Tako da smo toga dana na kraju dobili i nešto bolje od samog susreta s Johnom Malkovichem.
"I kroz poeziju bavim se obitelji"
Ovog ponedjeljka svestrani Luka Mavretić u Prostoru kreacije Urania predstavio je svoju novu zbirku poezije "Svi moji osim mene", izdanu u nakladi Mala zvona. I u njoj se bavio temom obitelji i ljudi koji su na njemu ostavili trag. – Ona je puna pjesama o meni i mojima, kroz koje sam ušao jako duboko u dinamiku odnosa u obitelji, ljudi koji su mi važni, i živih i pokojnih, svih oni koji su bili oko mene i na mene ostavili trag. Ta zbirka pjesama i ovaj film imaju dvije zajedničke stvari. Jedna je to što se bave mojom obitelji, a druga što ih istodobno karakteriziraju vedrina i pozitiva, ali i teška emocionalna pitanja. Uz to, svaku sekvencu filma podcrtat će i dodatno naglasiti jedna moja pjesma – kaže Mavretić