Što se dogodi kada dvoje prijatelja koji su nekoć dijelili sobu u mentalnoj ustanovi dobije zadatak da profunkcionira u normalnom svijetu? Urnebesno šaljiv, na momente pak iskreno dirljiv odgovor daje nam predstava “Elling”, posljednji ovogodišnji premijerni naslov kazališta Kerempuh. U pitanju je dramska adaptacija Simona Benta nastala na temelju istoimene tetralogije norveškog pisca Ingvara Ambjørnsena prema kojoj je 2001. snimljen i film nominiran za Oscar.
U Kerempuhu redateljski ga postavlja mladi, sudeći po viđenom iznimno talentirani redatelj Hrvoje Korbar koji minimalističkom scenografijom od tek tri rasklopiva panela glumce postavlja u prvi plan. Pred našim očima oni evoluiraju od dvojice apsolutno neprilagođenih marginalaca u tople, slojevite osobe, što nam nameće pitanje tko je i po kojim kriterijima ustvari lud i je li svijet koji smatramo normalnim doista takav ili se svi nalazimo u tragikomičnom vrtlogu svakodnevnog ludila čiju normalnost određuje tek percepcija onog drugog. Naslovnu ulogu Ellinga, anksioznog, ali iznimno inteligentnog četrdesetogodišnjaka patološki vezanog uz mrtvu majku, glumi sjajni Marko Makovičić. Glumačkim mikrogestama potpuno nas je uveo u svijet tog smušenog, milog čovjeka. Njegova pak seksom opsjednutog prijatelja Kjella, koji ne shvaća zašto je loše svijetom hodati bez hlača, glumi odlični Filip Detelić. Tu su i Csilla Barath Bastaić u ulogama sestre Gunn, konobarice i trudne susjede sumnjivog morala, Velimir Čokljat kao pisac bez inspiracije i Luka Petrušić kao socijalni radnik. Publiku su nasmijali do suza, zaradili ovacije i potaknuli da promisli o tankoj granici između ludila i normalnosti i o lakšem prihvaćanju drugačijih jer svojim talentom nerijetko su važan komadić koji pokreće svijet. U pitanju je humana predstava koju ovih blagdanskih dana preporučujemo gledati.
