Od srijede 6. travnja u galeriji Bačva u domu Hrvatskog društva likovnih umjetnika bit će izložen "Spomenik herojima NOB-a" Jurice Pušenjaka. Taj neobičan slikarski objekt – jer nije riječ tek o slici, već zaista o spomeniku – mladi će umjetnik prvi put u cijelosti predstaviti javnosti na svojoj izložbi "Heroji". Na tom se monumentalnom djelu nalaze portreti nevjerojatnih 1315 narodnih heroja, čija je lica i biografije Pušenjak pronašao u Zborniku narodnih heroja Jugoslavije.
Slikati ih je započeo na četvrtoj godini Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, sve se ozbiljno zahuktalo na diplomskoj godini, a polovina tog spomenika bila je i njegov diplomski rad. "Spomenik" je bio izložen i na šestom Bijenalu slikarstva na kojemu je nagrađen priznanjem koje nosi ime Vladimira Dodiga Trokuta. No tek je sada sasvim kompletiran i izložit će se u cjelini kao djelo u prostoru, objašnjava nam Pušenjak, jer uz to što se sastoji od prednjeg dijela prekrivenog tisućama šarenih lica, sada ima i stražnji dio. Riječ je o velikom crnom monokromu, koji također sadrži određenu simboliku.
– Razmišljao sam o tome koja bi mogla biti poleđina svega toga i učinilo mi se da bi jedna materična crna površina mogla predstavljati crnu zemlju po kojoj su partizani gazili i oslobađali je, a ona je na koncu ostala nama – kaže Pušenjak.
A kao što stoji i u najavi izložbe kritičara i povjesničara umjetnosti Feđe Gavrilovića, crna je i boja koja asocira na tragičan završetak brojnih narodnih heroja tijekom rata, na njihovu sudbinu koja ih je poslije snašla u društvu, kada su prepušteni zaboravu i kada su se uklanjale njihove biste iz javnih prostora i brisala njihova imena iz institucija. Boja koja, između ostaloga, asocira na fašizam. Ali to je i boja ponovnog rađanja i plodne zemlje iz koje niču nove klice, ujedno i zemlje iz koje je Pušenjakov "Spomenik" dignuo te narodne heroje.
Fascinacija Jurice Pušenjaka Narodnooslobodilačkom borbom i narodnim herojima, čini se, nije proizašla iz neke naivne (jugo)nostalgije za nečim što nikada i nije doživio. Posebno ga je, dalo se zaključiti iz razgovora s umjetnikom, okupirala umjetnička, likovna dimenzija čitavog djela.
– Početna ideja zbog koje sam uopće započeo raditi na "Spomeniku" proizašla je iz moje opće fascinacije povijesnim narativom oko Drugog svjetskog rata. Od pojave nacionalsocijalizma, Trećeg Reicha te posebice toga kako se na ovim prostorima organizirao jedan veliki antifašistički pokret otpora koji je u svijetu jedinstven. Ali zapravo postoji dvojni moment ovog mog rada. On je u jednom smislu spomenik herojima Narodnooslobodilačke borbe, stavljen u službu komemoracije, čime sam htio pokušati proširiti shvaćanje granica slikarskog medija, istražiti kada slika prestaje biti slika i postaje hibridni rad koji je zapravo gesta u prostoru. No bilo mi je jednako važno njime napraviti neku vrst pohvale slikarstvu jer sam nizom manjih formata, koji stvaraju repetitivnu sekvencu, pokušao likovno varirati što je više moguće i tako se trudio doći do određenog vida likovne originalnosti portreta. Baš sam inzistirao na toj likovnoj varijaciji, na različitim načinima kako jedan portret može biti prikazan, tražeći nove odgovore kad je riječ o suvremenom prikazu jednog portreta koji je kao forma pomalo arhaičan, jer portreti su se prestali slikati još davno – govori Pušenjak kojemu nimalo ne smetaju usporedbe s Warholom i pop-artom.
Jednom je prilikom, prisjetili smo se, izjavio da je Andy Warhol posljednji umjetnik koji mu je zanimljiv te da mu je čitava suvremena umjetnost naprosto dosadna. Zašto je tome tako, upitali smo ga?
– To je moja osobna kriza s kojom se nosim u zadnje vrijeme. Možda je ona čak i proizašla iz intenziteta kojim sam radio ovaj rad, jer sam znao naslikati i po petnaest portreta dnevno. I unutar tog intenziteta stvorio se nekakav dojam zasićenja, no to je, kao što kažem, možda osobna kriza. Da mi je Warhol zadnji zanimljivi umjetnik izjavio sam misleći pritom na cijelu njegovu životnu priču i umjetničku filozofiju, poput toga da je izmislio i pojam "superstara" te na iznimne stvari koje je radio u svom The Factoryju. Popartistični dojam mog "Spomenika" stvara se vjerojatno zbog njegove repetitivnosti, formata i šarenih portreta, a s tim dojmom nemam problema – veli Pušenjak koji se za rad inspirirao i pop-artom, ali i starim partizanskim filmovima.
A posebno problematičnim, otkriva nam, smatra odnos našeg društva prema našoj antifašističkoj prošlosti. Nezgodno je i vrlo zahtjevno kod nas baviti se Drugim svjetskim ratom, pa makar i umjetnički. Ustaše i partizani i dalje su aktualni kao i nekad, a narodni heroji koji su u Jugoslaviji bili idealizirani sada su demonizirani, njihovih imena na ulicama, trgovima, školama i institucijama više nema, a spomenici Narodnooslobodilačkoj borbi od kojih su neki prava remek-djela, uništavani su i zanemarivani.
– Moj je rad sigurno dijelom odgovor na to. Strašno je da se mi sramimo svoje antifašističke prošlosti koja je jedinstvena u čitavom svijetu. Miču se trgovi, ulice, povijest se stalno relativizira... – tvrdi.
Njegov je rad izazvao svakakve reakcije. I pozitivne, a i negativne.
– Zbilja sam doživio svakakve reakcije. Naravno, ne bih želio nikoga imenovati, no kada me jedna osoba upitala zašto slikam zločince i kako to mogu raditi, ja sam joj jednostavno odgovorio da sam samo naslikao one ljude koji su pobijedili u Drugom svjetskom ratu i oslobodili teritorij koji je bio okupiran od nacionalsocijalista i njihovih kvislinga. Ipak, ne želim ulaziti u neke pretjerane rasprave oko toga jer se smatram pacifistom.
Pacifist kojeg fascinira rat – zanimljiva nam je bila ta opreka, a Pušenjak nam je pojasnio da ga Drugi svjetski rat zanima upravo zbog antifašističkog nasljeđa. Inspiraciju je stoga često vukao i iz glazbe Boba Dylana i Leonarda Cohena čija se antiratna poruka često veže uz antifašizam.
Na izložbi čije će se svečano otvorenje održati u srijedu u 19. sati i koja će u Meštrovićevom paviljonu ostati otvorena do 10. travnja, uz golemi "Spomenik herojima NOB-a" bit će izložen i spomenuti Zbornik narodnih heroja Jugoslavije, odnosno njegovo treće cjelovito izdanje iz 1982. godine. Međutim, Pušenjak izložit će i portret svog pretka, slovenskog partizana Rudolfa Pušenjaka zvanog Uragan. On, veli nam njegov potomak, ipak nije nositelj ordena narodnog heroja, ali vrlo mu je važan kao obiteljska poveznica s antifašističkom borbom.
zbilja...monstrumentalna izložba