Ona ga ponudi cigaretom. On ustaje, prilazi joj, iz tabakere u njenoj ruci uzima cigaretu. I dok mu ona pruža upaljač, on je jednom rukom privlači sebi i, držeći cigaretu u ustima, na njenoj u njenim ustima pripali svoju. Intimnost tog prizora u trenutku gledatelju objasni sve jer naoko nevina scena događa se u velikom društvu koje opušteno uživa na ladanju.
Mirisalo je na hit
Na nesreću, tu smo scenu vidjeli na probi na koju su kazalište Gavella i gostujući redatelj Samo M. Strelec pozvali novinare. I tada, deset dana prije premijere, Čehovljev Platonov (potpomognut renomeom što ga je redatelj stekao u toj istoj Gavelli radeći “Četiri sestre”) “mirisao” je na kazališni hit. No što se dogodilo na premijeri? Od te scene, u kojoj su cigarete u rukama, a ne ustima, kao da je sve krenulo nizbrdo. Od divnog Čehovljeva teksta, iz kojeg je doslovno izbačen društveni kontekst, malo je što ostalo. Toliko malo da su čak i glumci koji su nekad glumili u istom komadu u stanci predstave komentirali kako ne prepoznaju ovog Platonova.
I doista ga je bilo teško ne samo prepoznati nego i pratiti. Priča koja je trebala biti sažeta (drama u izvornom obliku traje osam sati) na odnos Platonova i njegovih žena, na strast koja razara, izgubila se u hrpi pirotehničkih efekata koji kao da su sa scene prognali i glumu i emocije, pa čak i smisao.
Gospodin Zadro
Tako Živko Anočić u drugom činu – činu pijanstva i raspada – zvuči kao karikatura Gorana Bareta, dok je redatelj Filipu Šovagoviću dopustio da cijelo vrijeme “fuflja” baš kao da glumi gospodina Zadru iz “Naše male klinike”. I to je tek dio problema ove predstave u kojoj čak ni scena gole Bojane Gregorić Vejzović ne uspijeva prijeći rampu. To je tek scena lijepe gole žene, a ne očajni potez ostavljene žene. U tako rascjepkanom Čehovu malo je glumaca koji su se uspjeli snaći.
Najbolje role svako pripadaju Dijani Vidušin i Hrvoju Klobučaru, jer njima smo vjerovali, te Svenu Šestaku u gotovo pa minijaturi.
