Dosad je izložbu razgledalo 1350 posjetitelja, a 90 primjeraka kataloga na hrvatskom i engleskom jeziku rasprodano je u prva dva tjedna.
Riječ je o prvom predstavljanju Lovre Artukovića u Zagrebu nakon 2014., u autorskoj koncepciji povjesničarke umjetnosti i likovne kritičarke Leonide Kovač, u čijem su ingenioznom postavu kroz četiri segmenta - Zlatne folije i odrazi, Melankolija noćnih svjetla, Posjet ateljeu i Izlet - prezentirana 43 Artukovićeva djela, nastala u posljednjih pet godina. Najvećim dijelom riječ je o uljima na platnu velikih formata, uljima na medijapan pločama ili šperpločama manjih formata, uz tek nekoliko crteža ugljenom na papiru, proizašlih iz likovnih istraživanja tog majstora figurativnog slikarstva, koji dvadesetak godina živi i stvara u Berlinu.
Umjetnik naglašava kako je pri odabiru motiva dopuštao da ga vode životne okolnosti pa njegove slike prezentirane na izložbi odišu posebnom energijom i dočaravaju atmosferu zabilježenog trenutka, bilo da se radi o jesenjem izletu u šumu prepunu šuškavog zlatnog lišća, šetnji kroz maglu, kišnoj noći u nekoj mračnoj berlinskoj ulici, raspravi u atelijeru ili nekom baru... Čak i na portretima koje slika mogu se osjetiti djelići atmosfere prostora u kojem su nastali.
„ Ima nečeg fassbinderovski bolnog u timbru Artukovićevih slika berlinskih ulica i barova. U nježnosti teksturizacije likova i bešumnosti kojom oni nastanjuju prizore, u muklim svjetlima razornog intenziteta, koja im tijela izvlače iz nevidljivosti. Kažem teksturizacije, a ne tekstualizacije (jer teksturu shvaćam divergentnom tekstu), pozivajući se pritom na Proustovu distinkciju po kojoj je pisanje nešto potpuno suprotno opisivanju. Analogno tome, slikanje Lovre Artukovića nije prikazivanje; zato ne kažem prizorima s berlinskih ulica i iz berlinskih barova, nego slikama ulica i barova - piše u katalogu izložbe Leonida Kovač.
Veliku pozornost na izložbi privlače umjetnikove slike na temu odraza na foliji, o kojima umjetnik otkriva: “Slike na foliji nastaju tako da foliju, pričvršćenu na zid, najprije fotografiram. Modeli i okoliš su postavljeni tako da se reflektiraju na foliji više ili manje iskrivljeno. Fotografiram foliju u dijelovima koje onda u kompjuteru slažem u cjelinu. Dobivenu fotografiju projiciram na platno da dobijem obrise. I onda slikam.
Beskrajno mi je drago da postoji zanimanje za moj rad i zahvalan sam da je do izložbe na kraju uopće došlo i da u Zagrebu nisu takve mjere kao ovdje u Berlinu, gdje su muzeji iz meni neobjašnjivog razloga zatvoreni. Zadnjih sam godina živio dosta povučeno, nisam bio više od dvije godine u Hrvatskoj, tako da je takav interes za nešto što je nastajalo prilično u intimnom okruženju, skoro pa šok. Nekako mi je lakše s tim živjeti ovako na daljinu, u svom ateljeu, s novim projektima, na sigurno... Ali drago mi je zbog slika. Uvjeren sam da su dobre i da su zaslužile da ih se vidi i izvan ateljea. Jedino nisam siguran, i to mi stvara jedan mali nemir, da li ću sljedećom izložbom u Zagrebu, ma gdje se i kada održala, uspjeti nadvisiti ovu sada postavljenu u Modernoj galeriji.“
