Uzimajući u obzir sve što se događalo proteklih godina, lako bi bilo zaključiti kako je lanjska Nobelova nagrada za kemiju Jennifer Doudni i Emmanuelle Charpentier nekakvo ispravljanje krivih Drina i priznavanje važnih uloga koje su žene imale u znanosti proteklih stotinu godina. I to bi doista bilo krivo jer dvije su znanstvenice svoju nagradu dobile za jedno od doista revolucionarnih otkrića u tom znanstvenom području, a to je CRISPR.
Tehnologija uređivanja gena doista bi mogla čovječanstvo osloboditi niza nasljednih bolesti, utjecati i na druge životne sfere, jer zaista govorimo o vrlo moćnom alatu s kojim, također, treba biti i vrlo oprezan jer pruža i široke mogućnosti zloporabe. No CRISPR je tu, gotovo svakog tjedna nalaze mu se nove primjene te nema nikakve sumnje da je prošlogodišnji Nobel za kemiju u pravim rukama. Američka znanstvenica Jennifer A. Doudna tako je s 56 godina dosegla krunu znanstvene karijere. Iznimne je obrazovne pozadine, predaje na cijenjenom sveučilištu University of California, Berkeley, dolazi s Havaja, diplomirala je na fakultetu Pomona, a doktorirala na Harvard Medical School. Dobitnica je niza nagrada i stipendija, poput kanadskog Gairdnera ili nagrade Japana. S Charpentier je uvrštena 2015. godine i na popis 100 najutjecajnijih ljudi časopisa Time, godinu kasnije malo je nedostajalo da s drugim znanstvenicima koji su radili na tehnologiji CRISPR bude proglašena i osobom godine. Vrlo je intrigantno što je odmah nakon objave otkrića objavila vlastitu knjigu o znanstvenom procesu koji je do toga doveo, što je doista rijetkost. Ime knjige, “A Crack in Creation: Gene Editing and the Unthinkable Power to Control Evolution”, govori dovoljno o ambiciji koja je stajala iza razvoja CRISPR-a, shvatiti i naučiti njegovu nezamislivu moć koja, čini se, doista dopušta kontrolu evolucije. Sve to inspiriralo je još jednu knjigu o Jennifer Doudni.
Ta je knjiga izašla nedavno iz tipkovnice Waltera Isaacsona, najpoznatijeg svjetskog biografa. Isaacson je u svojoj karijeri biografa koja je nastupila nakon novinarske napisao knjige o nizu ljudi s najvećim utjecajem na čovječanstvo, to su Leonardo da Vinci, Steve Jobs, Albert Einstein, Benjamin Franklin, Henry Kissinger, nekoliko retrospektiva važnih događaja u američkoj i svjetskoj povijesti, poput pokretanja digitalne revolucije, i sada – o Jennifer Doudni. Iako se Isaacsonu tu i tamo zna predbaciti stanovita neobjektivnost u nekim njegovim knjigama, u svakom slučaju radi se o iznimno tiražnom piscu u čijim će se knjigama naći niz činjenica i detalja o osobama o kojima piše.
“The Code Breaker: Jennifer Doudna, Gene Editing, and the Future of the Human Race” knjiga je, dakle, o znanstvenici Doudni, motivaciji iza traženja revolucionarne tehnologije u znanosti, procesu koji je do otkrića konačno i doveo. Kao i obično, Isaacson je temeljit, nastoji ispričati priču o svojoj junakinji od samog početka. A to je vrijeme kada Jennifer Doudna pohađa šesti razred pa jednom nakon povratka iz škole na krevetu pronalazi knjigu koju joj je ostavio otac. Bila je to “The Double Helix: A Personal Account of the Discovery of the Structure of DNA” što je, dakle, autobiografski iskaz Jamesa D. Watsona, američkog molekularnog biologa, genetičara i zoologa koji je 1953. godine zajedno s Francisom Crickom objavio znanstveni rad o strukturi molekule DNK. I za to je dvojac, zajedno s Mauriceom Wilkinsom, dobio Nobelovu nagradu. Misleći da je otac, kao i obično, ostavio neku dobru detektivsku knjigu, odložila ju je sa strane čekajući da nađe slobodnog vremena da je pročita. No, pročitavši je, shvatila je kako to doista nije bilo daleko od istine, jer knjiga je otkrivala pravu dramu iza jednog od najvažnijih otkrića u povijesti, upravo traženja koda života. Bilo je to i doba kada su žene s ambicijom da postanu znanstvenice bile uvelike obeshrabrivane, no nakon čitanja Watsonove knjige zaključila je da je baš to za nju jedini put. Razlika je, pri tome, u Doudninom razmišljanju bila kako znanstvena otkrića treba pretočiti u izume, takvo je razmišljanje bilo temeljem dolaska do najvažnijeg napretka u biološkoj znanosti upravo nakon otkrića strukture DNK.
Isaacson se ne boji u najavi knjige zaključiti kako se pojavom CRISPR-a kao i mRNK cjepiva protiv koronavirusa stvaraju uvjeti za tranziciju čovječanstva u novu veliku revoluciju inovacija. Prethodna takva epoha i dalje traje, i to već 50 godina, riječ je, dakako, o digitalnom dobu koje će sada nadograditi revolucija u prirodnim znanostima.
– Djeci koja uče digitalno kodirati pridružit će se ona koja proučavaju genetski kod – zaključuje Walter Isaacson. Svakako, takva evolucija, odnosno mogućnost njezine kontrole povlači i neka etička pitanja – gdje je granica nakon koje to više ne bi bila evolucija već manipulacija njome? Vidjeli smo već prije nekoliko godina stvaranje “dizajnerskih” beba u Kini, koje su ciljano oblikovane s nekima ili bez nekih svojstava. I to je, ispravno, odmah povuklo raspravu o moralnosti takvih poteza. I opet je Jennifer Doudna kao pionirka napretka takve tehnologije, zbog koje se zaista jednostavno može uređivati ljudski gen, predvodnica u hrvanju s takvim temama koje doista jesu povezane sa samim postankom života i budućnosti naše vrste. Sasvim je jasno kako je i nobelovka s takvim životopisom bila odmah uključena u borbu s pandemijom.
Ali s gledanjem nešto drugačijim od drugih znanstvenika. Bi li se CRISPR u perspektivi mogao koristiti da se njime geni urede nasljedno, da se djeci instalira poboljšana sposobnost za borbu protiv virusa? To bi, međutim, sasvim sigurno značilo i da takva genetska poboljšanja zauvijek mijenjaju ljudsku rasu.
– To je domena znanstvene fantastike – odbila je u početku takvu pomisao autora svoje biografije. Obrambeni je stav bio logičan jer kineski je znanstvenik He Jiankui, koji je stvorio te prve “dizajnerske” blizanke, bio na nekoliko Doudninih konferencija, a ona je njegovu objavu o tome kako je “uredio” embrije tako da je maknuo gen odgovoran za stvaranje receptora za HIV odmah osudila. To je granica preko koje ne bi trebalo ići, njezin je stav. Slično su mislile i kineske vlasti jer su Hea osudile na tri godina zatvora i kaznu od tri milijuna juana. Hoće li se, međutim, moći kontrolirati baš svakoga tko se odluči petljati u tri milijuna godina dugačak proces evolucije koji smo, izgleda, naučili kontrolirati? CRISPR omogućuje da uzmemo u ruke svoju genetsku budućnost. Doudna i Charpentier podarile su čovječanstvu mogućnost koja može izgledati ili uzbudljivom ili stravičnom, ovisno s koje strane gledate. Ta mogućnost kroz neko vrijeme mogla bi postati odlukom hoćemo li utjecati na razinu inteligencije naših potomaka ili njihovu tjelesnu konstituciju što je stvar za daleko ozbiljnije rasprave od one trebamo li utjecati na mogućnost, odnosno eliminaciju pojave Huntingtonove bolesti, ili anemije srpastih stanica, cistične fibroze… što je realnost današnjice.
Također, tko će u tome zaustaviti one s najviše novca koji u današnjem svijetu imaju malo prepreka, a često i vrlo malo skrupula. Otvara li se doista put novoj rasi koja će CRISPR-om nastati unutar nas samih? To su moćna pitanja koja povlači stvaranje tako moćnog alata kao što je ovaj za koji je Nobela dobila Jennifer Doudna.
Svakako je dobro da je Isaacson još jednom podsjetio na ova pitanja u ovoj knjizi smatrajući, sasvim ispravno, kako je potrebno postaviti skup strogih pravila kada se o korištenju CRISPR-a radi. On, dapače, smatra kako je to goruće pitanje 21. stoljeća, pogotovo nakon ove pandemije poslije koje će se, logično i jasno, tražiti ne samo odgovori nego i načini na koje se može izbjeći neka buduća. A ona možda nije tako daleko u svijetu koji danas ima više od sedam milijardi ljudi koji putuju s kraja na kraj kugle brže nego ikada do sada. Temeljno, CRISPR, odnosno clustered regularly interspaced short palindromic repeats obitelj je sekvenci DNK pronađenih u genomima prokariotskih organizama poput bakterija. Te sekvence nastaju od fragmenata DNK bakteriofaga koji su zarazili prokariote. Te se sekvence koriste za uništenje DNK sličnih bakteriofaga za uzastopnih infekcija, CRISPR, da tako kažemo, pomaže bakteriji da se sjeti prijašnje infekcije te reagira na novu. Igraju ključnu ulogu u antivirusnom sustavu prokariota te pružaju jedan oblik stečene imunosti.
CRISPR je pronađen kod 50 posto sekvenciranih genoma bakterija. Ukratko, CRISPR-om se bakterija bori protiv virusa. Izazov na koji su Doudna i Charpentier znale odgovoriti bio je kako taj prirodni sustav pretvoriti u alat. On se, dakle, danas već koristi za liječenje nekih bolesti spomenutih nešto ranije u ovom tekstu. U pandemiji su se Doudna i njezin tim bavili time kako bi CRISPR mogao prepoznati i uništiti koronavirus.
– CRISPR je evoluirao u bakterijama zbog njihova dugotrajnog rata protiv virusa. Ljudi nemaju vremena čekati da naše stanice same razviju prirodnu otpornost na virus, stoga smo za to morali iskoristiti svoju pamet. Nije li baš prikladno da je jedan od naših alata baš taj drevni bakterijski imuni sustav koji se zove CRISPR? Priroda je doista u tom smislu prekrasna – kaže Jennifer Doudna. U ovom doista vrlo površnom prikazu nove biografije koju je napisao Walter Isaacson ne vidi se da se zapravo radi o knjizi u kojoj je središnja tema razvoj moćnog alata koji će pokrenuti novu evoluciju čovječanstva, a koji obuhvaća niz znanstvenika među kojima je Jennifer Doudna najistaknutija.
Isaacson je napisao kako je ona sjajan primjer važne uloge žena u znanosti, ali i iznimna ilustracija toga da je ključ inovacije povezivanje znanstvene radoznalosti s praktičnim radom, dakle naporom, kako bi se osmislilo alat koji se može primijeniti na naše živote, odnosno njegovim prenošenjem iz laboratorija u domove. Priča o razvoju CRISPR-a i Jennifer Doudni priča je o tome kako znanost funkcionira, a odgovara i na sasvim praktična pitanja poput smeta li znanstvenoj suradnji utrka za nagradama, što se doista događa u laboratorijima, koliko otkrića ovise o individualnom geniju, a koliko o timskom radu. Pa i na ono je li bolje biti motiviran čistom radoznalošću ili usmjeren na traženje kakvog primjenjivog izuma.
Notko ne može spriječiti napredak. Bolje da je legalno i regulirano nego da je na crnom tržištu i u rukama mafije