Bila je nedjelja, 30. listopada, točno 20 sati. Iako je televizija već kucala na vrata boljestojećih američkih kućanstava, te 1938. godine radio je još uvijek igrao ključnu ulogu u informiranju i zabavi za cijelu obitelj. Kao nekoć oko vatre, ljudi su se okupljali oko radijskih prijamnika. Malo ih je propitivalo ono što bi spikeri govorili. Autoritetima se vjerovalo, pogotovo ako su im se obraćali preko velikih radiopostaja kao što je to bila Columbia Broadcasting System, diljem svijeta danas poznatija po skraćenici CBS.
Zbog toga ne čudi da je među slušateljima zavladala panika kad su te hladne noći 1938. čuli spikera kako, ne skrivajući zbunjenost i brigu, prekida glazbeni program kako bi ih izvijestio o seriji eksplozija zabilježenoj na Marsu. Iduća vijest govorila je o neobičnom predmetu koji je pao na farmu Grover’s Mill u New Jerseyu. Reporter s mjesta događaja panično je izvještavao kako vruća zraka iznutra reže metalnu kapsulu iz koje izlaze – Marsovci!
Radilo se, naravno, o legendarnoj izvedbi “Rata svjetova” u režiji mladog Orsona Wellesa, koji je kasnije ostvario veliku karijeru filmskog redatelja koja ga je 1961. dovela i u Hrvatsku i Zagreb gdje se zaljubio u glumicu Oju Kodar.
Na početku njegova slavnog radijskog eksperimenta, slušatelji su bili obaviješteni da slijedi radiodrama. Međutim, mnogi su se u program uključili naknadno, a Wellesov format vjerno je slijedio uobičajenu strukturu radijskih vijesti. Strah je zamaglio racionalno rasuđivanje i u dijelovima SAD-a zavladala je prava histerija. Ljudi su dizali djecu iz kreveta i utrčavali u automobile kako bi pobjegli što dalje od žarišta marsovske invazije kojih je, izvještavao je radio, bilo sve više.
Tek nakon pola sata, program je prekinut prvim blokom reklama koje su slušateljima dale naslutiti da se ipak radi o fikciji.
Okrivili nove tehnologije
Idući dan, američki mediji brujali su o “prijevari” zbog koje su mjerodavni tražili jaču regulativu Federalne komisije za komunikacije, a neki su i otvoreno tražili zabranu emitiranja CBS-a.
Novinski nakladnici jedva su dočekali priliku da ukažu na “ugroze koje donose novi masovni mediji”, pa su u svojem strukovnom časopisu Editor & Publisher objavili proglas u kojem je između ostaloga stajalo: “Cijela nacija izložena je opasnosti nepotpunih i pogrešno interpretiranih informacija koje se plasiraju preko medija koji se tek mora pokazati kompetentnim da služi kao servis za distribuciju vijesti”.
I dok su mnogi Amerikanci posramljeni vlastitom naivnošću tražili nečiju glavu na pladnju, znanstvenici su se usmjerili na proučavanje fenomena masovne histerije kakav prije nije bio zabilježen na području SAD-a. Samo dio mogao se objasniti pojavom novih tehnologija.
Da bi se razumjelo plodno tlo na koje je naišlo Wellesovo redateljsko lukavstvo, potrebno je razumjeti politički kontekst 1938. godine u kojoj je Njemačka umarširala u Austriju, Kina se jedva odupirala japanskoj okupaciji, Španjolski građanski rat još je uvijek bjesnio, a crni oblak nadolazećeg Drugog svjetskog rata nadvijao se nad sve više zemalja.
Predosjećajući užase koji će uslijediti, izbjeglice iz Europe i Azije počeli su dolaziti u Ameriku, a šund-literatura doživljavala je pravi procvat priča o invazijama s dalekih svjetova. Prijetnja od navale “drugoga”, ukratko, dugo se nije činila bližom.
Te godine dogodio se i jedan od najpoznatijih slučajeva masovne histerije u Velikoj Britaniji: samo nekoliko tjedana nakon američkog skandala s “Ratom svjetova”, u engleskom Halifaxu zavladala je panika zbog misterioznog stranca koji je navodno napadao lokalne žene: mnogim žrtvama pružena je liječnička pomoć, u istragu se uključio i Scotland Yard, da bi se na koncu utvrdilo da su ozljede posljedica kolektivnog ludila i samoranjavanja.
Fenomen “Rata svjetova”, međutim, prostire se vremenski i geografski mnogo šire od famoznog slučaja pogrešno interpretirane radiodrame i uzavrela svijeta s kraja 1930-ih.
Priprema za svjetski rat
Prvo objavljivanje tog romana engleskog pisca i novinara H. G. Wellesa zabilježeno je 1897. godine, kada je u nastavcima izlazio u britanskom Pearson’s Magazineu i američkom Cosmopolitanu.
Bio je to kraj viktorijanskog razdoblja u kojem su morbidno i okultno postale fascinacije građanskog mainstreama, a različite grane znanosti i religije odmjeravale su snage u pridobivanju pristalica i pokušajima tumačenja sve bržih društvenih promjena. Neobična priča o marsovskoj invaziji u tom je kontekstu lako stekla veliku popularnost, pa je već iduće godine dobila i vlastito, tvrdoukoričeno izdanje.
Bio je to jedan od prvih romana posvećen susretu ljudske i izvanzemaljske rase, ispričan u prvom licu kako bi dobio na uvjerljivosti. U to vrijeme, priče o invazijama služile su političkim elitama za galvaniziranje naroda i pripremu terena za eksploziju Prvog svjetskog rata. Čitav literarni žanr koji je u to vrijeme dominirao knjižarama i kioscima temeljio se na strahu i obrani od “drugih”, bilo da se radilo o pripadnicima drugih rasa ili nacija.H. G. Welles svoju je priču samo odveo korak dalje, doslovno izvan ovog planeta.
Zanimljivo je da njegovo kultno djelo iznova zagolica maštu svaki put kad se svijetom proširi strah od novih invazija, bilo da se radi o vojnim, kulturalnim ili drugim “dolascima” onih koji su tu da “unište našu kulturu”.
Najpoznatija filmska ekranizacija “Rata svjetova” u režiji Byrona Haskina, primjerice, premijeru je imala usred hladnoratovske paranoje 1953., osvojivši Oscar za posebne efekte, uz još dvije nominacije. Zanimljivo, upravo u to vrijeme pojavio se i novi val “invazijske literature”, ovaj put uglavnom fokusirane na mogućnost sovjetske okupacije SAD-a.
Prva televizijska serija temeljena na “Ratu svjetova” premijerno je prikazana 1988., u vrijeme rastakanja nekadašnjeg Istočnog bloka i novog razdoblja globalne političke neizvjesnosti.
Zato ne čudi da je baš u trenutku novoga propagandnog rata velikih svjetskih sila (ovaj put to nazivamo “fake news”), žestoke debate o Brexitu i opće europske paranoje od dolaska migrantskog vala s Bliskog istoka, britanski BBC odlučio snimiti novu verziju “Rata svjetova”, ovaj put kao trodijelnu miniseriju koja je potkraj prošlog tjedna premijerno prikazana u Kanadi, a diljem svijeta moći će se gledati potkraj godine.
Teško je da će se netko zdrave pameti danas prestraviti od mogućnosti navale izvanzemaljaca kao što je to bilo davne 1938., ali to ne znači da nam “Rat svjetova” ne može dobro doći kao poticaj za propitivanje kolektivnih strahova i predrasuda kojima, koristeći se novim tehnologijama, moćnici iznova manipuliraju. Prema svjedočenju samog Wellesa, to mu je i bila originalna namjena u vrijeme kada je prvi put objavljen.
U brojnim teorijskim osvrtima Wellesov “Rat svjetova” najčešće se tumačio kao komentar teorije evolucije, kritika britanskog kolonijalizma i imperijalizma te straha bijelog čovjeka od drugih kultura. Spominjan je često i u kontekstu kritike moderne, organizirane religije, pogotovo s obzirom na sporedni lik poludjela svećenika koji invaziju Marsovaca tumači kao biblijski smak svijeta, da bi opasne došljake na kraju pobijedila najobičnija bakterija, što su neki tumačili i kao pobjedu znanosti nad vjerom.
Sam Welles rekao je da ga je na pisanje romana potaknuo katastrofalni odnos britanskih doseljenika prema tasmanijskim autohtonim narodima. Britanci su početkom 20. stoljeća koristili svoju tehnološku superiornost kako bi iskoristili, porobili te na kraju gotovo istrijebili lokalno stanovništvo. Mora da se dolazak tih naoružanih, bijelih ljudi koji su na otok donijeli gotovo nezamislivu okrutnost i do tada nepoznate bolesti pripadnicima tasmanijskih Aboridžina zaista činio kao dolazak čudovišta s drugih planeta. Što bi tim bijelim ljudima moglo biti slično iskustvo, pitao se Wells dok je smišljao priču o agresiji tehnološki superiornih Marsovaca na Veliku Britaniju.
I dok je danas malo neistraženih područja na Zemlji gdje bi se mogao dogoditi kulturalni sraz poput onoga iz vremena britanske kolonizacije, ogroman nerazmjer između bogatog Zapada i slabije razvijenog ili zapadnim intervencionizmom uništenog ostalog planeta itekako je opipljiv, pa se Wellesove temeljne dileme lako mogu preslikati i na suvremeni globalni kontekst.
Umjesto da ga osuvremene, producenti BBC-ja odlučili su svoju novu miniseriju ipak vratiti u vrijeme u kojem je nastao originalni roman, odnosno u prvo desetljeće 20. stoljeća, obilježeno kratkom vladavinom britanskog kralja Edwarda i pripremama za nadolazeći Prvi svjetski rat.
Analogno protiv digitalnoga
Smiješno i nemoćno djeluju njihovi kostimirani junaci dok se topovima pokušavaju oduprijeti nadmoćnom neprijatelju koji izgleda kao da je izišao iz najmodernijih filmova znanstvene fantastike, mnogo više nalik onome što nam je Spielberg prikazao u svojem “Ratu svjetova” s Tomom Cruiseom iz 2005. nego tome kako su Marsovce prikazivali u vrijeme u koje je smještena radnja BBC-jeve miniserije.
Samo stotinu godina dijeli jedne od drugih, ali tehnološka revolucija koja je obilježila 20. stoljeće gotovo je evolucijski skok u razvoju čovječanstva, neusporediv s prijašnjim pomacima u razvoju našega društva. Istodobno, to bi mogao biti i skok niz liticu ne zaustave li se ekološke i druge prijetnje koje su proizišle iz naglog i nedovoljno promišljenog razvoja temeljenog na stjecanju brzog profita. U prenesenom smislu, digitalna čudovišta iz novog serijala mogu se gledati i kako današnji čovjek u odnosu na svoje analogne pretke.
Hoćemo li u vremenu koje je pred nama, kao što sve glasnije upozoravaju mladi aktivisti, napokon spoznati da smo ti opasni “drugi” zapravo mi sami? Hoće li biti prekasno? Neki od odgovora možda se nalaze i u klasičnom znanstvenofantastičnom romanu H. G. Wellesa koji nam je već toliko puta poslužio kao zrcalo.
