Internetski pismenu kulturnu javnost prošle je godine podjednako često zabavljao i iritirao Pavle Svirac, autor koji pod pseudonimom Književna Groupie na portalu Arteist redovito objavljuje kolumne čiji su česti protagonisti viđeniji pisci, novinari i drugi pripadnici (uglavnom) zagrebačkih kulturnih i akademskih krugova.
Protisnuti kroz njegov bizarni filter pomaknute stvarnosti, oni postaju dijelom Svirčevih (napola?) izmišljenih zgoda, često pokazujući najgore karakteristike jala, gramzivosti i pohote tipičnih za male, zatvorene krugove.
Osim na Arteistu, Pavle Svirac aktivan je i na Facebooku, gdje objavljuje crtice istoga stila, u kojima se nerijetko nalaze i autori Večernjeg lista. Potpisnica ovih redaka, primjerice, u interpretaciji Književne Groupie fetiva je desničarka koja u jednom zagrebačkom parku nahuškava svojeg psa na prolaznike, lica masnog od ćevapa s obližnje tržnice.
Nikoga nije štedio
Omiljeni novinarski lik Svirčevih kolumni ipak je kazališni kritičar Jutarnjeg lista Tomislav Čadež koji se (u jednom od najboljih tekstova Književne Groupie) žali da ga svi “tjeraju od svog plota kao kakvo krležijansko pseto”, i to baš u trenutku kad dinamitom na Kupi pokušava uhvatiti grgeče, a književnica Ivana Sajko poganim ga jezikom poput Babe Jage proklinje ispijajući votku u kafiću Limb jer je napisao da “usprkos zrelim godinama ne zna pisati”.
Posebnu pažnju u svojim tekstovima Svirac poklanja pripadnicima queer populacije kojima je očito fasciniran pa se u njegovim tekstovima često nalaze dramatičar Srđan Sandić i pjesnik Aleksandar Hut Kono, s kojima je u jednoj od avantura išao nagovoriti Branimira Štulića da za svoju bivšu ljubav Snježanu Banović održi koncert pred zagrebačkim HNK, ili pak novinarke i književnice Mima Simić i Nora Verde. Često piše i o Velimiru Viskoviću, ministrici Andrei Zlatar, Romanu i Ivani Bodrožić Simić, Mani Gotovac ili profesorici Julijani Matanić, koju pokušava zavesti kako bi mu pomogla da položi prvu godinu na Filozofskom fakultetu, koji je prema vlastitom priznanju upisao preko veze.
Napad Ankice Čakardić
Ikonoklastički pristup autorima koje je glorificirao kao neuspješni srednjoškolac u rodnom Đakovu izmiješan je s velikom količinom autoironije kojom opisuje svoje groteskne seksualne i socijalne neuspjehe, često prelazeći granicu dobrog (ili bilo kakvog) ukusa, no izvlačeći se povremenim briljantnim erupcijama humora, taman u trenucima u kojima poželite zauvijek odustati od čitanja njegovih (ne)djela.
Svirčeve kolumne nedavno su ukoričene u zbirci u izdanju Arteista, koja se može kupiti na njihovoj web-stranici. U njoj su i neki dosad neobjavljeni tekstovi u kojima je, kako autor tvrdi, “dosegnuo samo dno ljudskog dostojanstva”, poput epizode u kojoj ga je filozofkinja Ankica Čakardić navodno izubijala seksualnim pomagalom po glavi.
Svirčevu knjigu s mogućim nuspojavama čitajte na vlastitu odgovornost.
Velika je muka kad je netko tašt do neba, a talenta nema ni u tragovima. Onda izmišlja besmislice o poznatima, ne bi li se ogrebao o poznatost... Tužno, isprazno, besmisleno štivo.