Ako se dan po jutru prepoznaje, Petnaesti animafest ponudit će nam solidan i raznovrstan pregled svjetske animacije. Dvanaest filmova prikazanih prve festivalske večeri pokazalo je svu tematsku i stilsku raznolikost koju posjeduju suvremeni animatori. Od klasičnih obilka kao što su cel animacija i crtež na papiru preko boje na gipsanim pločama do 2D kompjutorske animacije i pikselizacije - sve se moglo vidjeti u programu, i to u vrlo dobrom izdanju.
U kvalitetom izjednačenoj konkurenciji, nijedan film se nije posebno istaknuo. Tako su se veterani Paul Driessen ("The Boy Who Saw the Iceberg", ostvaren odličnom upotrebom splitscreen tehnike) i Michael Dudok de Wit (dirljivo sentimentalni "Father And Daughter") predstavili standardno kvalitetnim filmovima, no simpatije je ipak odnijelo poeovski jezovito djelo "Cat With Hands" mladoga Britanca Roberta Morgana. Priča o mački, koja jedenjem dijelova ljudskog tijela na grozomoran način postaje čovjekom, prikazana je skladno ostvarenom igrom lutaka i igranoga filma, a tamni tonovi filma pridonijeli su konačnom dojmu dobrog animiranog hororca, koji unosi novo značenje u frazu "maca popapala jezik".
Intrigantnu viziju raja ponudio je Irac Ruairi Robinson u filmu "Fifty Percent Gray". Po njegovu shvaćanju naime vječna lovišta nalaze se pred televizorom, a hoće li to biti u raju, paklu ili čistilištu, ovisi ponajprije o veličini, modernosti i kvaliteti vašeg prijemnika. Kada se toj duhovito obrađenoj temi doda zgodna tehnika pikselizacije, jasno je da smo dobili i više nego dobar film. Isti konačni sud mogao bi se izreći i za "Lazy Sunday Afternoon" Nijemca Berta Gottschalka, ostvaren stripovskim crtežom na papiru, samo da je autor kvalitetnije ostvario poentu na kraju filma.
Prva večer ponudila je i dva razočaranja, a jedno od njih se, nažalost, odnosi i na hrvatski film. "Jaje" Zdravka Virovca premalo je i tematski i vizualno nadahnut film da bi se dostojnije mogao natjecati s drugim filmovima u konkurenciji. S druge strane, poznati poljski animator Piotr Dumala u "Zločinu i kazni" na fascinantan je način u tehnici boje na gipsanim pločama vizualizirao slavno književno djelo, ali iza tih impresivnih slika gledatelj je teško mogao pronaći nešto novo. Slično kao i Aleksandar Petrov prije dvije godine sa "Starcem i morem", Dumala je poznati književni predložak ispričao na konvencionalno dosadan način, u potpunosti se posvetivši formi, a zaboravivši sadržaj.
Josip Jurčić
