Iz perspektive zadnjih desetljeća u kojima je pjesma “Heroj ulice” na koncertima Prljavog kazališta golemi hit i prilika za zborno pjevanje i paljenje mobitela, pomalo se izgubila priča o tome kako je prije 40 godina nastala i pjesma i istoimeni album Kazališta. U svakom slučaju, radilo se o sasvim drukčije intoniranom projektu od prethodna dva albuma Kazališta, riskantnom potezu u kojem je za mikrofon stao Jasenko Houra umjesto Davorina Bogovića.
Gledajući u retrospektivi, sam album “Heroj ulice” jedan je od stilistički najzanimljivijih pothvata domaće rock-scene, i tadašnje i kasnije, koji je pokazao da su u samo tri godine rada klinci iz Prljavog kazališta, s otprilike dvadesetak godina života, izmijenili tri sasvim različita predloška, zvuka i “vrste” pjesama.
Govori to i o brzini kojom su se u vrijeme mitologiziranog novog vala izmjenjivale koncepcije, pratilo što se događalo u svijetu i nastojalo biti prvi koji će na domaći teren dovesti novotarije iz svijeta.
Nakon punkerskog prvijenca i ska zvukom inficiranog novovalnog “Crno-bijelog svijeta” snimljenog s producentom Pikom Stančićem, na “Heroju ulice” najistaknutiji je bio rockabilly zvuk i čvrsta rock-svirka. Podsjetimo, prvi album Stray Catsa objavljen je u veljači 1981., a već iste godine Kazalište je izmijenilo imidž, zvuk, koncept i usput ih podložilo odličnim pjesmama. Kao što su s “Crno-bijelim svijetom” kao komercijalno najuspješniji mladi sastav utjecali na starosjedioce, od Dugmeta nadolje, tako je i “Heroj ulice” stigao prije negoli se Bregović 1982. ošišao na “kokoticu”, snimio pop-verziju slične priče na možda najboljem albumu Zdravka Čolića “Malo pojačaj radio”, a sličnim “klasičnim” smjerom krenuo 1983. i s Dugmetom na “Uspavanci za Radmilu M.”.
Iako teza možda zvuči paradoksalno, “Heroj ulice” je ploča Prljavog kazališta kojom su Jasenko Houra i društvo prestali biti heroji ulice, a postali profesionalni glazbenici bez gubljenja ulične strasti. Naime, ulični akreditivi punkerske faze Kazališta prvi su put upravo na “Heroju ulice” 1981. zamijenjeni potpuno profesionaliziranom karijerom u kojoj je omjer intuicije i predumišljaja postao jednako važan u umjetničkom činu.
Umjesto planiranog odlaska na snimanje novog albuma, Davorin Bogović otišao je na more, a Houra je sam preuzeo vokalna zaduženja jer su termini u studiju bili rezervirani. Za razliku od Milana gdje je sniman “Crno-bijeli svijet”, za novi album putovalo se u Švedsku, u studije perkusionista Sjunne Fergera u koji je kasnije stigla i Boa, s producentom Tinnijem Vargom. Kao heroj sasvim drukčije vizure, Houra je stao pred mikrofon, hrabro se uhvatio ukoštac s novim zadatkom i isplivao kao heroj tonskog studija i autor koji se publici počeo obraćati u prvom licu jednine.
Sve je moglo djelovati bogohulno novovalnim sljedbenicima kojima su prvijenac Kazališta i “Crno-bijeli svijet” bile postpunk biblije jugodiskografije. No, odustajući od lanjskog snijega i jezdeći na revivalu rockabillyja koji se upravo počeo događati, Houra i Prljavo kazalište krenuli su korijenskim putovima. Upravo je “Heroj ulice” od svih ranih ploča Prljavog kazališta ona čiji se elementi u najvećem obujmu mogu pronaći u kasnijem radu Kazališta, pa i današnjem. Kao jedan od limitiranih, ali upečatljivih i sugestivnih vokalista Houra je dao osoban ton pjesmama koje bi iz usta profesionalnog pjevača sigurno zvučale s manje karaktera.
Ispovjedni ton tekstova bio je podložen muskularnom svirkom sastava dolično i odlično zabilježenoj u švedskim tonskim studijima. Radilo se o ploči kojom su asimilirani novi utjecaji, pogotovo Brucea Springsteena i njegova prvog globalnog naleta s albumom “The River”.
Ako se Houra opet pokazao kao senzibilan i moderan autor s jednim uhom uvijek okrenutim prema novitetima, nije se radilo o nasilnoj konstrukciji. Naprotiv, Jajo je Springsteena iz prve ruke provjerio na pariškom koncertu 1981., a osim širokih ulica i grada u kiši, tipičnim melodramatskim situacijama, povezivalo ih je nešto mnogo bitnije: pozicija javnog tribuna sklonog običnim ljudima i socijalnim temama koja će najviše obilježiti kasniju karijeru Kazališta i Houre. Prije svega, “Heroj ulice” je ploča puna odličnih pjesama, omeđena programatskim temama “Široke ulice” i “Heroj ulice”, s romantičnom “Djevojkom snova” te rockabilly obojenim “Lupam glavom u radio”, “Djevojke bi” i “Sve gradske bitange” između. Kao najeksplicitniji politički komentar “Amerika” je možda najbolja “skrivena” pjesma Prljavog kazališta, stilski i svirački nastavak “Crno-bijelog svijeta”, koja je novi Hourin diskografski mozaik pretvorila u zgusnuti melting pot aktualnog zvuka. Nakon dva remek-djela iza sebe, nije bilo lako nastaviti dalje, ali kao i u mnogim drugim slučajevima, tek godinama kasnije postalo je potpuno jasno koliko je “Heroj ulice” značajna i odlična ploča.
Najave
Riječka grupa Jonathan najavljuje novi singl “Falling” koji će svjetlo dana ugledati u utorak 23. veljače. Nakon albuma “To Love” (2017.) i “To Hold!” (2018.), koji će uskoro biti objavljeni na limitiranom dvostrukom vinilu, 2021. donosi svjež, gotovo novi bend, resetiran glazbeno, vizualno i estetski. Singl “Falling” njihovo je prvo studijsko izdanje nakon tri godine i predstavlja početak nove autorske faze te najavljuje novo izdanje čiji se izlazak očekuje krajem godine. Novi singl prati i videospot u kojem se pojavljuje talentirani riječki plesač Toni Flego, čije su zavidne artističke sposobnosti i jaka karizma dali pjesmi novu dimenziju. Uz njega, golem dobitak za bend je nova suradnja s Filipom Gržinčićem koji potpisuje režiju spota, jednog od nesumnjivo najboljih videoradova u posljednje vrijeme. Filip je dosad režirao spot “I Never Meant To Be There” s albuma “To Hold” i odradio nekoliko photosessiona s grupom. Samo nekoliko tjedana nakon novog singla, Jonathan će objaviti posebno limitirano deluxe dvostruko vinilno izdanje albuma “To Love / To Hold”.Otisnut u samo 300 primjeraka, vinil donosi na jednom mjestu oba posljednja izdanja koja su završila na listama najboljih godišnjih albuma u regiji. Dvostruko izdanje na tržište dolazi 10. ožujka, a u sljedećim će tjednima bend i izdavač LAA objaviti informacije o prednarudžbi albuma, kao i glazbene dućane u kojima će izdanje biti dostupno. Još uvijek aktualni dvostruki album nasljednik je debitantskog uratka “Bliss”, objavljenog na vinilu 2015., i tada rasprodanog u samo nekoliko mjeseci. Sa ta tri izdanja te dvostrukim singlom “Getting Closer Is Keeping Us Apart”, Jonathan su se u šest godina probili među najcjenjenije i koncertno najjače sastave u Hrvatskoj i regiji što su potvrdili i nastupima u većini najvažnijih klubova i festivala. Također, svirkama uz divove kao što su Editors i Killers dodali su i dugačku američku klupsku turneju započetu na SXSW-u u Austinu.
Albumi
Radna biografija Ivana Kapeca ne bi stala ni u poduži esej, a kamoli u kratku najavu. Cijenjeni zagrebački jazz-gitarist i skladatelj član je brojnih jazz-sastava (Ten Directions, Mirokado Orchestra, Kvartet Groovie, Mediteran Trio), objavio je četiri albuma (“Lancun”, 2001., “Bava”, 2003., “Time Traveling”, 2014. i “Razor” 2017.), a potkraj prošle godine i peti “Crta”. Kapecove aktivnosti vezane su i za grupu Kozmodrum, suradnju s pjevačicom i autoricom Majom Posavec. Na petom albumu “Crta” s postavom 5tet uz Kapeca na gitari sudjeluju saksofonist Mario Bočić, vibrafonist Šimun Matišić, Ivar Roban Križić na kontrabasu i Borko Rupena na bubnjevima. Album su snimili u poznatom studiju Artesuono u Udinama – u tom studiju snimali su glazbenici poput Eivinda Aarseta, Garyja Peackoka i Enrica Rave. Snimanje se odvijalo na klasičan, starinski način, u samo dva dana, pa na albumu čujete sve ono što je zabilježeno bez velikih postprodukcijskih zahvata. Kapec je zajedno s Jankom Novoselićem, s kojim svira u Kozmodrumu, pokrenuo izdavačku kuću Zona muzika, a uređuje i radijsku emisiju “Jazzolovka” koja promovira novu improviziranu i jazz-glazbu u regiji. Osnivač je i multimedijske skupine TrianguliZona s kojom nastupa na festivalima u Hrvatskoj i inozemstvu. Od 2009. vodi future jazz sastav Capisconne Electro Unity, koautor je eksperimentalnog projekta Kapec Labosh Duo i elektro-akustičnog improvise dua Sonic Diptych. Kapecove skladbe izvodili su Big Band HRT-a, multiinstrumentalist Ratko Vojtek i Varaždinski komorni orkestar, te mnogi drugi, a napravio je i brojne skladbe za filmove i umjetničke videoinstalacije. Vodi i sessione electro-jazza pod nazivom “Sunrise Sessions” kao novu platformu za razvoj kreativne scene improvizirane glazbe u Hrvatskoj. Sunrise Sessions kolektiv je od 25 glazbenika koji već više od pet godina održavaju i organiziraju koncerte slobodne kompozicijske improvizacije (instant composition).
Kakav autor takav tekst. Nije cak ni jadno nego ispod toga