Drama Damira Karakaša “Avijatičari” komorna je priča koja u svojoj biti ima odnos roditelja i djece te nemogućnost sina da ocu i majci prizna da je drukčiji, da je gej. U pozadinu te priče, koja se na samom kraju prometne u krimić o pljački i ubojstvu, Karakaš je smjestio svjetsku kataklizmu: zbog klimatskih promjena bjesne razarajući požari, život je stao, ljudi su pobjegli u podrume, izlaze s plinskim maskama na licima, odvojili su se od svijeta, čekaju kišu...
Postavljajući “Avijatičare” u Teatru &TD kao prvu premijeru tog kazališta u 2021. godini, redateljica Tamara Damjanović (ujedno i autorica adaptacija i dramatizacije), naravno, nije mogla pobjeći od stvarnosti u kojoj živimo već gotovo godinu dana, s maskama na licima, odvojeni od svijeta... “Avijatičari” počinju scenom u kojoj iz mraka izranja Ozren Grabarić s plinskom maskom na licu. Tako je priča iz pozadine drame postavljena u prvi plan iz kojeg se gradi priča o tome kako se likovi (ali i svi mi, da se ne lažemo) nose sa situacijom u kojoj je nestao život koji su živjeli, poslovi koje su radili, udobnosti, navike... čak i emocije. Paralelno tako pratimo roditelje u podrumu doma, u pokušaju da žive, da prežive, ali i sina koji se zajedno s partnerom vratio u rodni grad, ali boravi u sobi u hotelu, tek povremeno telefonirajući s majkom, koja očito jedina zna da je on stigao. I dok oni tako prolaze scenom, rastu paranoje i nervoza, a život i ljudi raspadaju se naočigled...
Mnogo je toga zanimljivog u ovoj predstavi, ali konačan je dojam da se od prerade, tj. aktualizacije moglo izvući i puno više. Mnogo je tu tjelesnog: glumci se penju skelama, popravljaju nepopravljivo, peru zube, plešu, jedu, vode ljubav, prepuštaju se agresivnim napadima... ali svim tim slikama kao da nedostaje čvrsto sidro.
Dok gledatelj promatra rapidan rasap svakog lika ponaosob, što je vješto oblikovanim scenskim pokretima postigao Pravdan Devlahović, ništa ga ne može pripremiti na snažan zaokret na samom kraju priče, kada se sve pretvara u običan kriminal. Vizualno je predstava svedena na minimum, kostimi Marite Ćopo učinkoviti su, scena Alme Trtovac podrumska, ali dopunjena “čudima” koja je kao prvu crtu obrane stvorio pater familias.
Na sceni su glumački prvaci Ozren Grabarić i Doris Šarić-Kukuljica, odličan Sven Jakir i mladi Robert Španić. Treba im pošteno priznati da nije bilo lako odigrati premijernu izvedbu, jer i njih i publiku u utorak je Teatar &TD dočekao zavijen u crno, uz upaljene svijeće.
Naime, noć prije od iznenadnog srčanog udara umro je dugogodišnji majstor rasvjete &TD-a Miljenko Bengez Miljac. Imao je samo 48 godina i bio je to istinski šok za sve u tom kazalištu, ali i mnogo šire.
Reci : Mamo to ti je sudbina što imaš pedera za sina