U zagrebačkoj jeseni nedavno je uživala i Nicole Car, nova mlada internacionalna pjevačka zvijezda koja je na svjetskom opernom obzoru zasjala prije nekoliko godina u rodnoj Australiji. Vrhunac njezina osvajanja europskih pozornica bila je nedavna premijera Puccinijeve opere La Bohème, kojom je otvorena nova sezona u Kraljevskoj opernoj kući u Londonu.
Neki zagrebački ljubitelji i poznavatelji opere otišli su pogledati kinoprijenos te predstave upravo zbog Nicole Car. Tridesetogodišnja sopranistica sada je u Parizu, gdje su u Opéra Bastille počele pripreme za još jednu novu produkciju popularne Puccinijeve opere u kojoj će Nicole Car pjevati ljupku i tragičnu ulogu Mimi. Krajem zime vraća se u australsko ljeto da bi u Sidneyskoj i Melbournškoj operi zapjevala svoju prvu Traviatu, a na početku sljedeće sezone debitirat će i na pozornici Metropolitana u New Yorku.
Suze za Hrvatskom
U Zagrebu je provela dva tjedna, a s njom su bili i njezin suprug, Kanađanin Etienne Dupius, i njihov tek prije sedam mjeseci rođen sinčić Noah.
– Za mene i mog supruga ova dva tjedna u Zagrebu bila su veliki odmor i opuštanje, uz veliku pomoć mojih roditelja – rekla nam je Nicole, oduševljena živošću i prijateljskom atmosferom koju osjeća na svakom koraku.
Kada sam prije nekoliko godina u vijestima iz glazbenog svijeta prvi put vidio ime Nicole Car, pretpostavio sam da to mora biti hrvatsko prezime, premda sam na snimkama čuo da ga u Australiji i drugdje izgovaraju onako kako se na engleskom izgovara riječ “car”, koja znači automobil. U svijetu gdje se govori engleski jednostavno ne postoji prezime Car, nego se najčešće piše Carr.
U nekoliko poruka preko Skyepa koje smo tada razmijenili, mlada mi je pjevačica, na engleskom, potvrdila da je njezin otac iz Hrvatske. Tada nismo uspjeli uskladiti vremenske zone i obveze da bismo napravili veći razgovor. Stoga me je još više razveselio nedavni poziv Saše Ivacija, člana Opere HNK, koji mi je rekao da je Nicole Car trenutačno u Zagrebu, kod svojih roditelja, koji su se ovamo doselili prije dvije godine.
Ubrzo smo se našli, naravno, ispred HNK, u kojem je darovita sopranistica dan prije imala i prvi službeni dodir s nekom hrvatskom glazbenom institucijom. S maestrom Nikšom Barezom razgovarala je o mogućem nastupu u Zagrebu, kada se uspiju uskladiti kalendari našeg kazališta i sve zaposlenije pjevačice, u čiji su raspored već upisani i angažmani u 2021. i 2022. godini.
Željko Car imao je samo deset godina kada je s obitelji napustio rodni Veliki Modruš Potok pokraj Netretića i Hrvatsku. Imali su tetu u Australiji i otišli su trbuhom za kruhom.
– Bio sam neutješan i plakao sam tri dana i tri noći za svojom Hrvatskom – sjeća se gospodin Car.
Međutim, život je ubrzo postao lijep. Školovao se, imao dobar posao, oženio se, dobio dvoje djece, stekao mnogo prijatelja i nije više ni pomišljao na povratak u Hrvatsku. A onda je Nicole postala operna zvijezda koja danas mnogo više vremena provodi u Europi nego u Australiji i njezini su roditelji, oboje u mirovini, odlučili doći bliže svojoj kćeri, zetu i unuku. Život u Zagrebu im je lijep, a veze su dobre sa svim gradovima u kojima Nicole nastupa, a to su zasad najčešće Berlin, Pariz i London. Posebne pohvale gospodin Car ima za svoju suprugu, odnedavno i hrvatsku državljanku, koja se hrabro bacila na učenje teškog hrvatskog jezika, dok je on svoje znanje materinskog jezika lijepo obnovio premda, kako kaže, ništa ne razumije kada se govori o politici. No, složili smo se uz smijeh, da to vjerojatno i nije problem jezika.
A o opernoj karijeri Nicole Car odlučila je, kako to često biva, sudbina.
– Ja sam kao tinejdžerica pjevala jazz i nisam imala pojma što je to opera, niti sam o njoj razmišljala, sve dok mi jedan umjetnički ravnatelj, koji me čuo na velikoj školskoj pjevačkoj priredbi, nije rekao da imam glas za operu. Bilo mi je sedamnaest godina i poželjela sam čuti i vidjeti što je to, pa sam s prijateljicom, koja je studirala klasičnu glazbu, otišla u opernu kuću u Melbourneu na predstavu Tosce. Sjećam se kao danas. Sjedile smo u posljednjem redu visoko na balkonu, a ja sam ostala kao oduzeta i obuzeta od prvog akorda orkestra, a pogotovo od prvog trenutka kada je glavna junakinja otvorila usta i zapjevala. Bez mikrofona, uz veliki orkestar, a ja sam sve čula. Osjetila sam glazbu u cijelom tijelu. Kad sam došla kući, rekla sam roditeljima da želim studirati klasično pjevanje. Sljedeća tri mjeseca jako sam puno vježbala, naučila tri kompozicije, otišla na prijamni ispit i upisala se na glazbeni konzervatorij Sveučilišta u Melbourneu – kazala nam je Nicole Car.
Schubertova popijevka “An die Musik”, jedna Purcellova arija i jedan kratki Bellinijev arioso bile su tada jedine tri klasične skladbe koje je znala otpjevati.
Mužek će biti njezin Rodolfo
– Mislim da je tata bio jako razočaran, sve dok me nije vidio na pozornici. Imala sam sreću s ljudima koji su me prepoznali i dali mi vrlo mladoj priliku da nastupam na australskim pozornicama. Učila sam što sam brže mogla. Ulogu Mimi u La Bohème naučila sam za dva tjedna, nakon što se jedna pjevačica razboljela – kaže Nicole. Profesionalni debi imala je kao Donna Anna u Don Giovanniju u Victoriji s 22 godine, a u Sydneyu i Melbourneu nastupila je s 24 godine kao Micaela u Carmen.
Za njezinu karijeru i odlazak u Europu bio je važan dolazak u Australiju danskog redatelja i tadašnjeg direktora Kraljevske opere u Londonu Kaspera Holtena. Nakon tjedan dana ponudio joj je prvu ulogu u Londonu. Također, za nastupe u Njemačkoj, u Berlinu i Dresdenu, presudno je bilo sudjelovanje i uspjeh na natjecanju “Novi glasovi” koje prate mnogi agenti i ravnatelji opernih kuća.
Drugi sudbinski susret na opernoj pozornici imala je nešto kasnije u Deutsche Oper u Berlinu, gdje je pjevala Tatjanu, a Onjegina mladi Kanađanin. Ljubav koja nije imala šanse u Puškinovu djelu i operi Čajkovskog, rasplamsala se izvan pozornice.
– Australija je jako daleko, ali operni svijet je mali. Gdje god nastupate, sretnete barem jednu osobu s kojom ste već negdje radili ili ste je upoznali – kaže Nicole, koja je već upoznala u Berlinu hrvatskog basa Marka Mimicu, u Dresdenu je pjevala s Jelenom Kordić, a Tomislava Mužeka još ne pozna, ali zna da će on, također u Dresdenu, ove sezone biti njezin Rodolfo u La Bohème.•
– Moj je tata najbolji na svijetu – jedina je cijela rečenica koju na hrvatskom zna izgovoriti simpatična umjetnica.
A kada to govori, njezin tata cvate od sreće. No, spremno priznaje kako nije bio tako sretan kada mu je kći, u kojoj je već vidio uspješnu mladu pravnicu, jedne večeri rekla da će studirati solo pjevanje.
– Nicole je već s osam godina sama sjela za klavir u našoj kući i počela pjevušiti, a sjećam se kako sam se sav naježio od ljepote kada je svom djedu vrlo brzo zapjevala Ave Mariju – sjeća se danas njezinih početaka Željko Car.
Njegovu suprugu, Australku Monicu rođenu Holland, nisam upoznao, kao ni supruga Nicole Car, koji je također operni pjevač, bariton iz Kanade.
Njih dvoje su kod kuće, u zagrebačkom stanu Carevih, ostali čuvati malog Noaha, koji je prvi put u zemlju svojih pradjedova stigao sa samo sedam mjeseci starosti.
