Prošao je još jedan Porin, već 29. No, ovaj tekst, pisan prije samih proglašenja, ne odnosi se na pobjednike. Porin se ove godine vratio u Osijek, gdje je posljednji put održan 2006., pa su Split, Opatija i Rijeka ovom prilikom uzmaknuli na račun slavonske ravnice koja je ponudila najbolje uvjete za održavanje priredbe u povodu dodjele tih glazbenih nagrada, a kontinentalni turizam treba podržavati kao i onaj favorizirani obalni.
Usudio bih se reći da su, kad su 1994. Dražen Vrdoljak, Veljko Despot i Zrinko Tutić inicirali domaću nagradu po uzoru na nagrade Grammy, zamišljali baš ovakvu priredbu. Jer, tlapnja je i neistina da su prvi Porini bili najbolji, kao što je i mantra nostalgičara da je nekada bilo bolje, od glazbe do života općenito. Lažu, jer nikada u svijetu i kod nas nije bilo toliko dobre glazbe kao danas i toliko žanrovski različitih proizvoda na dispoziciji kritičarima, publici i medijima.
Za razliku od 12 tisuća glasača Grammyja, oko tisuću dvjesto glasača Porina, čini mi se, nalazi se u potpuno sličnoj poziciji. A ta je da treba revalorizirati, ponekad i nemoguće relativizirati, godišnja postignuća na ukupnoj glazbenoj sceni, pomalo kompromisno poput Oscara, na kojoj široki spektar od ljute alternative prema slatkom, a nekima i gorkom mainstreamu, treba posvjedočiti kakva nam je bila protekla glazbena godina. I tamo se, od Grammyja nadalje, doista pojave svi, bez obzira na to (ili baš zbog toga) što se radi o popularnoj manifestaciji, koju i alternativa može iskoristiti za medijski rast i povećanje broja publike.
Moram priznati da kao idejni začetnik nagrade Rock&Off potpuno shvaćam koliko je naša pozicija bolja. Naime, osamdesetak profesionalnih glasača, kritičara, novinara, urednika, voditelja, DJ-a i ostalih, koji svaki dan u tiskanim, elektroničkim, televizijskim i radijskim medijima prate glazbenu scenu, dovoljno su autoritativni da se teško može naći prigovora stručnosti. Čak i kada je riječ o najekstremnijim umjetničkim pothvatima.
Upravo zbog toga nam je drago da svake godine dodjelom Rock&Off nagrada početkom veljače u Tvornici otvaramo novi prostor i da neki naši favoriti dospiju u središte zanimanja Porinovih glasača, od J.R. Augusta, Chui i The Gentlemana prijašnjih godina, do Bad Daughter ove godine. Trebali bi to oni, naravno, i bez nas, jer zaslužuju. No, usprkos svemu mi smo, kolokvijalno rečeno, medijska sića spram Porina, nažalost, premda su naši favoriti u deset kategorija šlag na torti godišnje domaće glazbene umjetnosti. Iako je Hrvatsko društvo skladatelja utemeljitelj nagrade “naprednih glazbenika” Rock&Off, a istodobno i važan čimbenik Porina, možete sasvim konkretno provjeriti da će, primjerice, javna televizija HTV sigurno izvještavati o nagradama Porin u svojim kulturnim emisijama, ali se nije udostojila poslati barem jednu kameru na dodjelu Rock&Off nagrada, iako sam prijatelj s pola njezinih urednica i urednika emisija koje se bave kulturom.
S druge strane, Porin je, poput Grammyja, širokopojasna, masovnija nagrada koja u obzir uzima ukupnu sliku stanja, šireg žanrovskog raspona, od zabavne glazbe, preko folklora i klasike, do rocka, popa i alternative. No, da mi je netko unaprijed rekao da će za ovogodišnje Porine najviše nominacija, čak osam, imati Urban&4 s introvertnim albumom “Lipanj, srpanj, kolovoz”, a u kategoriji albuma godine biti nominirani Mayales s albumom “Domovina”, Matija Dedić s “Ladies”, sjajna Bad Daughter (Dunja Ercegović, Lovely Quinces) s albumom “Let Me Panic” (koja ima i nominaciju za najbolju žensku vokalnu izvedbu pjesme “Favourite Game”), ili kompilacija “Zagreb Calling”, unaprijed bih potpisao takve nominacije. Dakako, s pozicije rock-kritičara koji baš cijeni spomenute, jer mogli smo proći puno gore. Premda nema nekih za koje sam glasao, ali to i jest smisao glasanja.
Sve zajedno čini se kao mogući presjek godišnje produkcije, na koji će mnogi po defaultu nasrnuti drvljem i kamenjem. Ali, na prigovore koji stižu sa te strane, pazi sad, još ih je više sa zabavnoglazbene, koji tvrde da je Porin nagrada u kojoj “puše” zabavnjaci i estrada koja je izgubila nekadašnje pozicije. Tko je onda ovdje lud i jesmo li neopravdano nabrijani mi iz rock i pop-glazbe? Ovo govorim samo zbog toga što svi nezadovoljni s ljute umjetničke “ljevice” vjerojatno ne znaju kakvi sve prigovori dolaze s nezadovoljne populističke “desnice”.
Naravno, svi imaju svoje favorite, ali samo je po nekoliko mjesta i ne mogu svi osvojiti nominacije. Slično je na dodjeli Grammyja ili Oscara, gdje se također vode bučne rasprave i ima daleko više sporova. Ali će tamo svi ozbiljni igrači, od alternative do srednje struje, zakopati šoubiznis sjekire i pridružiti se medijskoj zabavi. Kod nas je najveći problem što se u glazbu, politiku i sport razumiju baš svi i svi su u pravu. No, spustimo li loptu na zemlju, kao i Grammy, Oscar i slične nagrade, Porin u 29. izdanju s nominacijama samo je proizvod prošlogodišnje sezone provučene kroz spektar glasačkog tijela. I kad na kraju pogledamo sve nominacije, teško je osporiti da kod nas samo predsjednički i parlamentarni izbori mogu izazvati jače reakcije.
