GODIŠNJI ILI NE?
3, 2, 1, kazališna sezona je gotova. Fokus se prebacuje na ljetne festivale i ljetne turneje, događanja se tijekom vrućih ljetnih dana i večeri sele u eksterijere, ne samo u kazalištu nego u većini kulturnih djelatnosti. Uz dane kad si uzimamo predah ili bježimo na godišnji, postoje i oni kad se spremamo za jesen. Ona obično predstavlja špicu sezone jer je dinamika javnih financija takva da traži ispunjenje podržanih programa do sredine studenoga. Budući da neovisna scena teško može planirati projektne budžete prije objave rezultata natječaja javnih potreba u kulturi, te nerijetko nije dovoljno likvidna da otpočne projekt prije uplate njihovih prvih sredstava, svi tajmiraju predstavljanje projekata javnosti što kasnije tijekom godine kako bi si ostavili što veći manevarski prostor tijekom same provedbe projekata. Dakle, pred gledatelje se u velikom broju izlazi u listopadu i studenome.
To znači da je jesen rezervirana za fotofiniš projekata i ne ostavlja mnogo prostora za disanje izvan toga. Jesen je ujedno i vrijeme kad se raspisuje većina natječaja za prijavu programa javnih potreba u kulturi za nadolazeću godinu, i na nacionalnoj i na lokalnoj razini. Iako je prošle godine Grad Zagreb taj natječaj raspisao već u prvoj polovini srpnja i držao ga otvorenim kroz cijelo ljeto, uz 18.09. kao konačan rok za prijavu, većina gradova i dalje ga je ostavila za jesen, pa su tako i Rijeka i Osijek i Split i Pula taj natječaj imali otvoren kroz listopad i eventualno dio studenoga. Ministarstvo kulture i medija prošle ga je godine otvorilo za prijave u razdoblju od 04. rujna do 05. listopada. Ako najesen ne želite sve raditi paralelno i poslije ostati pregaženi kao palačinka, pripremite natječajne prijave tijekom ljeta.
KOJI PROJEKT PRIJAVITI
Naravno, za početak vam treba projekt. U idealnom svemiru on spaja vaše umjetničke težnje, potrebe tržišta i zahtjeve kulturne politike. U ovom našem, morat ćete balansirati između to troje, dobro znajući što je za vas od toga prioritet.
Što želite raditi? Kako se to naslanja na ono što ste već radili? Tko će provoditi projekt? Što ćete kasnije s njim? Kako ćete zatvoriti financijsku konstrukciju za provedbu? Što ćete s njime postići?
Najvažniji element svakog projekta su ljudi. I projektni tim - operativci koji se brinu da sve funkcionira s provedbene strane - i autorski tim koji je zaslužan za umjetničku ideju i domet. Na njima projekti žive i padaju u vodu. Teški i komplicirani suradnici nose sa sobom masu problema i mogu vam uzrokovati veliku financijsku štetu. Radi se i o renomeu vaše organizacije – dopustite li da njome zavladaju ljudi koji se furaju na veličine i zvijezde, začas će se pročuti da je kod vas teško raditi. Nažalost, ovaj posao je takav da će vas poslovni odnos često koštati i privatnog, ali će vam kroz vrijeme donijeti i nove ljude s kojima dijelite viziju i vrijednosti i s kojima možete trčati na duge staze.
Ako se upuštate u koprodukcije, ako dogovarate suradnje, na dogovor se donekle opušteno možete osloniti tek kad je u pisanom obliku, a često ni tad. Realno – ako vam netko otkaže ugovor, hoćete li ga vući na sud? Ne, naći ćete neko drugo rješenje. Budite precizni oko uvjeta rada, iskomunicirajte stvari na vrijeme, stavite sve na papir ili u mail. Dobro je dok je dobro. Kad zagusti, teško je dokazati što je bilo izgovoreno na nekoj poslovnoj kavi ili ručku. I ne budite blesavi kao ja, kojoj je puno predugo trebalo da to naučim – u startu računajte s tim da svatko gleda samo sebe. Povjerenje se gradi kroz godine i ne treba ga svima olako poklanjati u startu. Uvijek u glavi imajte i rezervni plan za krizne situacije.
RAČUNAJTE S KONKURENCIJOM
Na natječajima za prijavu javnih potreba u kulturi stvari se u pravilu mijenjaju polako, zna se koliki dio kolača ide javnom sektoru, a koliki (i koliko manji) neovisnom, nije lako ući među programe koji se sufinanciraju i u pravilu vam prvih godina doletavaju samo mrvice.
Možda se oslanjate na to da ste do sada već imali neka postignuća, bilo kao umjetnik ili kao organizacija, i mislite si „za mene znaju što radim“ pa u prijavnicu pišete samo šturi opis budućeg projekta. Možda to radite i jer ste svjesni da će se tijekom realizacije projekt još promijeniti sukladno ukupnom budžetu, prostornim i organizacijskim uvjetima te drugim obavezama angažiranih umjetnika. Nemojte. Konkurencija jača, a tržište ostaje malo. Koliko god da već unaprijed znate s kolikim sredstvima otprilike možete računati na natječaju, ozbiljnost prijave je nešto što vam daje legitimitet i argumente za traženje istih. Oni će vam ionako trebati ukoliko budete u situaciji da morate pisati žalbu - bolje ih odmah ubacite u prijavu.
Definirajte potrebu u zajednici na koju odgovarate, tko vam je ciljana skupina, koji su ciljevi projekta i kako ćete ih postići, koji će biti rezultati i kakva je dugoročna održivost projekta. Koliko ste u mogućnosti, imenujte autorski i operativni tim. Mišljenja o tome koliko renomirana imena doprinose visini sufinanciranja su podijeljena, no svakako argumentirajte zašto su upravo ti ljudi pravi tim za vaš projekt. Pokažite da ozbiljno promišljate svoju prijavu i da prijavljenim projektom ne zadovoljavate samo svoje umjetničke težnje nego zadovoljavate neku društvenu potrebu. Naime, neku javnu potrebu u kulturi.
POZOVITE SE NA STRATEŠKE DOKUMENTE
Divno mi je to u jednom razgovoru osvijestila Dina Gligo, samostalna likovna umjetnica i članica sindikata SKUPA – Sindikalnog kolektiva udruženih prekarnih radnica i aktivista. Mi obavljamo javnu potrebu u kulturi jer država to nije u stanju sama pa nas outsourcea. Ta njezina rečenica mi je baš dobro posložila stvari u glavi. Sufinanciranje projekata na neovisnoj sceni ne treba shvaćati kao novce na kojima treba biti do neba zahvalan jer ti omogućuju da živiš od umjetničkog rada, nego kao plaću jer za državu obavljaš posao koji ona sama nije u stanju obaviti. Zamislite da Ministarstvo kulture i medija samo producira predstavu za djecu uzrasta 4-7 godina u kojoj 3 glumca igraju svaki po 3 uloge u 3 različita kostima, koji svi rade na neovisnoj sceni i treba im uskladiti termine, kao i cijelom autorskom timu, predstavu nakon premijere treba distribuirati po čitavoj državi kako bi kultura došla i do najmanjeg vrtića u najzabitijem selu, i još svaka tri mjeseca treba naći novu glumačku alternaciju jer originalnoj glumačkoj podjeli stalno ulijeću novi angažmani pa se javljaju problemi sa zakazivanjem termina igranja predstave. I tako za svaki od 560 programa koje je Ministarstvo lani sufinanciralo u području dramskih i plesnih te izvedbenih umjetnosti. A gdje su sve ostale umjetničke grane… Pomisao je presmiješna i preapsurdna, i samim time je jasno koliko je nemoguća.
Ma koliko taj pojam „javnih potreba u kulturi“ zvuči općenito i kao da se tu može utrpati svašta, on je ustvari prilično jasno ocrtan u strateškim planovima i sličnim javnim dokumentima, planovima i strategija institucija koje natječaje raspisuju. Proučite ih i pozovite se na njih. Objasnite kako doprinosite realizaciji plana koji je ta institucija napisala. Što obavljate za njih, a da oni ne mogu sami? Zašto bi outsourceali baš vas?
ZAKLADA KULTURA NOVA
Jednu prijavnicu možda već možete početi popunjavati - Zaklada Kultura nova svoj je program podrške otvorila 18. lipnja, a rok za predaju projektnih prijava je 03. rujna.
Prioritet programa podrške je izgradnja i jačanje organizacijskih kapaciteta organizacija civilnog društva za razvoj kulturno-umjetničkih programa u području suvremene kulture i umjetnosti. Njihova prijavnica nije mačji kašalj i nemojte gubiti vrijeme pišući je ukoliko se ne uklapate u Zakladinu definiciju suvremene kulture i umjetnosti.
Zaklada je svojim radom i dokumentima utjecala i na moj umjetnički rad i osmišljavanje programa za Kazališnu družinu Tragači koju vodim. Želja da Zaklada uvrsti program Tragača u svoje program podrške natjerala me da duboko promislim koliko će programi koje radimo biti tržišno orijentirani, koliki umjetnički domet želimo postići te kakvu funkciju imamo unutar zajednice u kojoj djelujemo. Zaklada uistinu vodi dijalog sa svojim korisnicima i prilagodila je prioritete programa sukladno njihovim inputima. Još 2021.g. prioriteti programa podrške su bili kritičnost i refleksivnost, otklon od dominantnih koncepcija, angažiranost, inovativnost i istraživački pristup. Morali ste zadovoljiti barem 3 od tih 5 kriterija i lovila sam se kako programe kroz neki koncept pokušavam „ugurati“ u te prioritete, iako nisu nastali na njima. I dalje kulturno-umjetnički program predstavlja temelj za dodjelu podrške za organizacijski razvoj, no sada je sve puno jednostavnije jer ne morate imati „dostatan broj kvačica u kućicama“ na natječaju. Ukoliko djelujete na području suvremene kulture i umjetnosti kako ga Zaklada shvaća, ukoliko ozbiljno napišete prijavnicu te opišete i obrazložite svoj program, možete se nadati institucionalnoj podršci za programe koje provodite. Znači, sufinanciranju plaća i honorara neumjetničkog osoblja, administrativnih i uredskih troškova, promotivnih aktivnosti, nabave opreme, uređenja prostora i tako dalje.
IMA LI NATJEČAJA SVE VIŠE?
Tome se od ove godine možete nadati i ako djelujete na području Grada Zagreba koji se u zadnje vrijeme razmahao s posebnim javnim pozivima pa je, među ostalima, nedavno konačno raspisan javni poziv za institucionalne potpore neprofitnim organizacijama u kulturi. Proučite li Program razvoja kulture Grada Zagreba 2024-2030. dostupan na njihovim stranicama vidjet ćete da se planira raspisivati još novih posebnih poziva u narednim godinama, neovisnoj sceni pružit će se prilike za razvoj novih programa, ali i novi prostori za njihovu izvedbu – sve zajedno, barem na papiru, ulijeva vjeru u jačanje zagrebačke neovisne kulturne scene. Pročelnica Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo Emina Višnić ima dugogodišnje iskustvo u neprofitnom kulturnom sektoru i po prvi put otkad pamtim čini mi se da nam se uistinu otvara prostor za osnaživanje i rast. Nadam se da će metropola biti predvodnik u tom trendu, kao što bi i trebala biti, i inspirirati i druge za slične prakse.
VELIKI PLANOVI ZA KRAJ
Imala sam ogromno strahopoštovanje prema prijavama projekata za europsko sufinanciranje, no ako ozbiljno i promišljeno planirate svoj projekt, oni uistinu nisu nikakav bauk. Sve o natječajima u sklopu programa Kreativna Europa možete pratiti na stranicama Deska Kreativne Europe koji koordinira taj program na nacionalnoj razini i postoji baš zato da bi vama pomogao da se u njega uključite. Uzmite si prostor da ih zivkate, mejlate im, postavljate pitanja i budete dosadni koliko god hoćete. Oni su tu zbog vas.
Naravno, Kreativna Europa nije jedina prilika za europsko sufinanciranje. Ako djelujete u neprofitnom sektoru, ovdje možete naći ideju za neke programe u koje se potencijalno možete uklopiti.
Pisanje europskih prijavnica profesionalnim konzultantima može biti banalno, no od nas kreativnih dušica, kad ih ispunjavamo sami, traži puno koncentracije i resursa koji nam kronično nedostaje u uvjetima prekarnog rada – vremena. Evo, ja prijavnicu za Europske projekte suradnje koji će biti raspisani krajem godine za Tragače krećem pisati već ovog ljeta. Budimo realni, nikad neću imati manje drugih obaveza nego sada.
