Da bi našao ozbiljne argumente zaključku da se razna duhovna, odnosno religijska mišljenja svijeta nadopunjuju, a ne isključuju, slavni je hinduski Svami Vivekananda (1863. – 1902.) učio cijeli život. Visoka filozofska i druga važna znanja podloga su njegovu učenju u kojem nema nametanja jer je sve samo ponuda korisnih razmišljanja čije nam ukoričeno izdanje upravo u prijevodu na hrvatski jezik nudi Naklada Ljevak.
Skloni smo čitanje djela drugih religija smatrati grijehom ili opasnim za vlastita uvjerenja, što dakako dolazi iz straha od slabosti naše vlastite vjere, a priječi nas u mogućnosti da to pretvorimo u duhovni dobitak. A taj nam se nudi Vivekanandinom knjigom “Vedanta: Glas slobode”. Svakako je zanimljivo pročitati što je 11. rujna 1893. na prvom Saboru svjetskih religija u Chicagu na noge podiglo sve prisutne da bi dugo aplaudirali govoru Svamija Vivekanande koji je počeo riječima “Sestre i braćo Amerike!”...
Jasno je da kao i svi duhovnici i Vivekananda traga za univerzalnim istinama, pa nas, primjerice njegove riječi o patnji, o tome što nas čini nesretnima i kako tome naći lijeka, uče i tješe koliko i riječi mudraca Biblije o tome. Uče nas uspoređivati s učenjem Veda...
