Akademska kiparica Mirta Grandić novom izložbom "Konzerworld" u Galeriji "Juraj Klović" objedinjuje skulpturu, objekt, instalaciju, dizajn i zvuk pa se njezini radovi mogu pogledati od petka 4. studenog do 18 studenog u riječkoj galeriji. Sabrina Žigo o autorici je napisala da "koristeći upotrijebljenu i naknadno prepariranu i oblikovanu ambalažu za hranu, konzerve i staklenke u kombinaciji s hibridnim figurama od fimo-mase, gipsa i glinamola, propituje suvremeni način života te njegove posljedice na pojedinca i društvo u cjelini. Raspoređujući figure i objekte u prostor, ona inscenira simboličke situacije koje generira iz svakodnevne zbilje, nižući ih polivalentno za jednim obuhvatnijim gledištem.
Na taj način mapira globalnu sliku današnjega svijeta silnicama novoga (neoliberalnog) kapitalizma čija se kompetitivnost među ostalim temelji na komunikacijskim procedurama, s konzumerizmom kao krajnjim ciljem. Autorica ironizira razine marketinških poruka, nerazmjernih s efikasnošću njihovog djelovanja na konzumente potrošače, u vidu raznih oblika manipulacije, mentalne, fizičke, emocionalne. Unatoč svakodnevnoj izloženosti agresivnom oglašavanju, još uvijek smo protagonisti s vlastitim mišljenjem, pa pomirljivo zaključuje: „Ljudi su samo ljudi, privlači ih površnost i ponuda.“ Svjesno ili ne, kontinuirano pristajanje na nametnute i nerealne kriterije u konačnici potire vlastitost čovjeka, propuštajući utjecaj suvremenih centara moći do mjere zadiranja u privatni život. U vizualnoj izvedbi Mirta Grandić oslanja se na tradicionalnu likovnost materijala, modelacije i brikolaža, da bi upotrebljavajući upotrijebljeno – korištene konzerve i staklenke – i dodajući natpise, kao nekom formalnom nadgradnjom dokinula mogući estetski diskurs i ponovo pozornost usmjerila na konceptualnu razinu. Iako je u Konzerworldu već sve proizvedeno ili ponuđeno, nabavljivo zamjenjivo i nadasve povoljno, od dijelova tijela do sretnog djetinjstva, dobro upakirano i konzervirano, slabosti toga dehumaniziranog sustava metaforički izbijaju kao crvi iz pokvarenih konzervi.
Masovna produkcija koja je sama sebi svrhom urušava sustav vrijednosti jer je u konačnici sve obezvrijeđeno. Alternativu autorica pronalazi u egzemplarnim idejama – ikonama, kako ih naziva, „dobrih stvari“ kao što su dom, sreća, ljubav, čisti potok, koje bi inicirale buduću globalnu društvenu promjenu.
Sa stalnim i namjernim ironijskim odmakom, Mirta Grandić varira i poigrava se riječima, značenjima i usvojenim kodovima, razvija slojevite mogućnosti čitanja, suptilno pretvarajući promatrača u angažiranog i svjesnog sudionika izložbe."
