Istaknuti hrvatski vizualni umjetnik Matko Trebotić uoči blagdana sv. Dujma, zaštitnika Splita, izložio je u kapeli sv. Arnira, suzaštitnika grada, ambijentalnu instalaciju "Fra Didakov putokaz spasa (poklonstvo sv. Duji)".
Autor obilježavanju dana sveca zaštitnika grada pristupa na simboličkoj razini, odlučivši se za jednostavno rješenje univerzalnog odjeka, grčki križ, kojim upućuje na dvostruku simboliku križa baštinjenu od pojave kršćanstva i prvih progona kršćana, mučeništvo i svetost, referirajući se na salonitanskog biskupa-mučenika sv. Dujma i hercegovačkog dobrotvora fra Didaka Buntića. Aperspektivni sadržaj, oprezan izbor boja i informelistička rješenja Trebotićeva levitirajuća križa u Arnirovoj kapeli, posjetiteljima približavaju neopipljivo i mistično, razotkrivaju duhovno i onostrano, do granice do koje su sami umjetnosti skloni pripisati takve izuzetne moći. Unutar kaosa slike nazire se Trebotićeva okupiranost procesom postignuta gomilanjem gustih slojeva akrila i korištenje neslikarskih medija u tvorbi slike, crteža, kojim konkretizira i sakuplja uznemirene poteze boje izvedene tehnikom drippinga. Stvaranje je za Matka Trebotića usamljenička djelatnost nastala u izolaciji, okrilju umjetnikova atelijera, okrenuta od vanjskih podražaja prema unutarnjoj vrijednosti. Autorovi radni postupci kreću se od posvemašnjeg povlačenja do potrebe za (samo)potvrđivanjem. Ustrajavajući na proizvodnji neiscrpnog broja slikarskih inačica, Trebotićevi koncepti neprestano bujaju ne slijedeći uobičajenu putanju ni očekivano smirivanje životne dinamike. Slikarstvo je njegova sreća postojanja i bez daljnjeg njegova sudbina, naglašava kustosica Ana Čukušić.
Odakle inspiracija i zašto ste napravili ovakvu instalaciju?
I prije početka pandemije ravnateljica Galerije umjetnina pozvala me da napravim neki rad za Sv. Duju, što je inače običaj. Pripremio sam skice, ali kako je došla korona i sve "nas zaključala", nije bilo ni proslave sv. Dujma ni tradicionalne procesije. Sve je ostalo u mom atelijeru. Potkraj prošle godine obilježavala se 100. godišnjica smrti fra Didaka Buntića, velikog dobročinitelja koji je u Prvom svjetskom ratu spasio na tisuće djece koja su umirala od gladi. Vlakovima ih je prevozio u Slavoniju, puno ih je završilo kod udomitelja pa su stoga mnoge obitelji u Slavoniji vezane za Hercegovinu. Bio je toliko pošten i dobar da je tražio da se djeca pravoslavne vjere udome u obitelji pravoslavaca. Kako je prošle godine, u povodu 100. obljetnice njegove smrti raspisan međunarodni natječaj, prijavio sam ovaj svoj rad, križ i dobio prvu nagradu. Instalacija "Fra Didakov putokaz spasa (poklonstvo sv. Duji)" trebala je biti izložena u Franjevačkom muzeju i galeriji u Širokom brijegu, međutim i te je planove omela pandemija COVID-19. Tako je taj križ dimenzija dva puta dva metra stajao u mom ateljeu. I onda nam je sinula ideja, koja je izvrsno prihvaćena, da ga uoči ovogodišnje proslave sv. Duje postavimo u kapelu Sv. Arnira. Riječ je zapravo o lebdećem križu koji je prvi put javno prikazan. Predstavlja fra Didakovo dobročinstvo, putokaz, vjeru i svi se na kraju poklanjamo Sv. Dujmu.
Kakva je daljnja sudbina ove jedinstvene instalacije?
U kapeli sv. Arnira uvjeti nisu baš predivni, međutim instalacija je u fantastičnom suglasju s oltarom sv. Arnira i tu ostaje dva tjedna. Križ koji bi trebao ići u stalni postav Franjevačkog samostana u Širokom brijegu izradio sam kombiniranom tehnikom na platnu. Platno je nategnuto na dubokoprofilirani blindram pa djeluje kao prostorna instalacija u divnom sazvučju s oltarom. Dugo sam ga radio jer sam puno čitao o dobročinstvu fra Didaka i jako mi je drago da smo sve ovo povezali sa sv. Dujmom.
Neumorni ste, gotovo da ne izlazite iz atelijera. Što sada pripremate?
Zbog pandemije otpale su mi dvije planirane izložbe u Seulu i Beču, ali cijelo vrijeme intenzivno sam slikao. Gotovo nigdje nisam izlazio. Nisam išao ni u teatar, a znate da predstave ne propuštam. Pozvali su me nedavno iz Galerije Studio 21 koja se nalazi na periferiji Splita, a znatno pridonosi razvoju i širenju kulture izvan središta grada predstavljanju mladih umjetnika što mi se jako sviđa. Organiziraju i drže zanimljiva predavanja i za djecu, mnogo rade za umjetnost. Zamolili su me da održim izložbu u njihovim prostorima u Velebitskoj ulici. Toliki entuzijazam nisam odavno vidio i želim ga poduprijeti. Dogovorili smo izložbu i izdavanje moje nove monografije u produkciji Galerije Studio 21. Sve bi se trebalo dogoditi potkraj godine, a u Noći muzeja bi promovirali monografiju. Kako Galerija nema puno prostora, a njeguje kulturu na periferiji grada, simbolično je želimo povezati sa središtem Splita. Već smo razgovarali s mjerodavnima oko toga da ustupe Gradsku vijećnicu na Pjaci pa bi moja izložba zapravo bila jedna, jedinstvena na dvije lokacije. No ima još vremena. Dogovaramo se. Vjerojatno će na jednoj biti prikazani moji radovi iz nekih ranijih faza, a na drugoj najnoviji. Jer, kao što znate, ja ne stajem. Stalno moram nešto stvarati, a vi ste ekskluzivno dobili informaciju koju još nismo pustili u javnost. Kustos te moje izložbe bit će Željko Marciuš, muzejski savjetnik u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti u Zagrebu.
Što je s velikim projektom, vama iznimno važnom Zakladom Matko Trebotić i idejom otvaranja muzeja u vašoj Milni na Braču?
Uh, baš ste pogodili. Pandemija koronavirusa i taj je projekt zaustavila, ali krenulo je. Upravo je u Splitu službeno registrirana pa sada i formalnopravno postoji Zaklada Matko Trebotić koja ima svoj račun. S tim da se nadam kako će moj sin, ako ja ne uspijem, u cijelosti uspjeti realizirati taj projekt. Voditelji su prof. Robert Kavazović i Frane Trebotić, inače autor idejnog projekta budućeg Muzeja u Milni na Braču.
