Naš glazbeni kritičar proglasio je vaš novi album "Zagreb - Berlin" najboljim domaćim jazz-albumom u 2022. Mnogi bi rekli - očekivano, što kažete vi?
Mi smo jako zadovoljni kako je album ispao, na njemu smo napokon došli i do produkcijskog zvuka koji smo tražili na prethodnim albumima. Je li to naš najbolji album do sada vjerojatno će publika objektivnije presuditi, ali sigurno je u užem krugu naših najboljih albuma.
Zašto se album zove "Zagreb - Berlin"?
Na njemu se nalaze dvije priče, nove skladbe koje su nastale za vrijeme pandemije i skladbe koje smo taman prije pandemije skladali za crno-bijeli dokumentarni film „Berlin - simfonija velegrada“, redatelja Waltera Ruttmanna iz 1927. godine. Tu smo glazbu premijerno izveli na Berlinale specijalu u kinu Tuškanac i htjeli smo je zabilježiti i studijski, a kasnije su, za vrijeme pandemije , nastale ostale skladbe od kojih smo dvije posvetili zagrebačkoj umjetničkoj instalaciji Prizemljeni Sunčev sustav Ivana Kožarića i Davora Preisa.
Vinili su nevjerojatno uskrsnuli i gramofoni su se vratili u domove, a vi ste novi album izbacili i na vinilu. Je li slušanje gramofonske ploče najbolji mogući kućni doživljaj glazbe?
Ha! Tu sad trebamo rasplinuti malo tu bajkovitu priču. Stare albume je najbolje slušati na gramofonu, a sve ovo snimljeno u ovom stoljeću je bolje slušati na CD-u ili u nekom kvalitetnom digitalnom formatu kao što je flac. Vinili nisu nevjerojatno uskrsnuli nego je digitalno doba pokopalo CD, a na vinilu se kod nas uglavnom kupuju stara izdanja i reizdanja. Tako smo dogurali do prvog albuma Chuia koji, nažalost, neće izići u CD izdanju. A samo ću dodati da je cijena vinila u odnosu na prije pet godina kad smo radili prvi vinil Chuia dvostruko porasla i to više nema nikakva smisla. Pa ako uspijemo prodati 300 komada vinilnog izdanja „Zagreb – Berlin“, pošteno ćemo proslaviti. Otkako je ponovo počela ta priča s vinilima trudio sam se bar dati dodatnu vrijednost takvom izdanju odličnim naslovnicama, pa nam je tako prvu naslovnicu za vinil ilustrirao Esad Ribić, drugu Dalibor Barić, a treću Igor Kordej, sve sami vrhunski majstori ilustratori.
U Hrvatskoj je došlo do procvata jazza i čini se da ima sve više poklonika. Kako to objašnjavate - s jedne strane kao da sve više ljudi konzumira narodnjake, a s druge puno je ljubitelja tog vrlo sofisticiranog žanra. Kao da se narod podijelio na dva suprotstavljena tabora...
To je još jedna zabluda, nije došlo do procvata jazza. Ako nemamo ni jedan jazz-klub u državi, kako možemo govoriti o procvatu jazza. Također, imamo nikad manje gostovanja stranih jazz-glazbenika. Imamo više jazz- glazbenika jer su novi mladi ljudi završili akademije pa se po inerciji snima nešto više albuma, i imamo više portala koji prate tu glazbu pa se jazz samo čini vidljivijim nego prije. I tu je kraj priče.
Može li se domaći jazz prodati vani? Kakva je naša scena u odnosu na svjetsku?
Mogao bi se prodati kad bi nekoga to ovdje zanimalo. Nažalost, to nikoga ne zanima, najbitnije je zadovoljiti dijasporu s narodnjacima i nacionalnim emocijama. Mi imamo glazbenike i sastave koji se mogu ravnopravno nositi sa svjetskom scenom, ali smo tu, a nismo tamo, vrlo jednostavno. Dovoljno je već biti u Sloveniji, stvari se onda već značajno mijenjaju. Zvuči nevjerojatno, ali je istinito. Možda We move Croatia uspije ostvariti neki pomak, želim im sve najbolje i puno uspjeha u borbi s vjetrenjačama.
U jazzu ljudi ne traže aktivizam ni skandal, nego, čini se, iskonski, čisti glazbeni užitak. Kako biste vi opisali jazz?
Pa jazz može biti aktivniji u aktivizmu i skandalozniji od ostalih žanrova od kojih očekujete takvo što. Jazz je najslobodniji glazbeni izraz, nije žanr da ga možemo staviti u neki okvir, on je način komunikacije, slobodan duh pušten iz boce svaki put kad glazbenik stane na pozornicu.
Što bi svaki početnik koji želi slušati jazz trebao svakako slušati, dajte nekoliko svojih preporuka?
Pa možemo ići iz dva smjera, nekako je uobičajeno da krenemo od početka, Miles, Dizzy, Bird, Ellington, Coltrane, Monk, Evans, ali ja bih početnika prvo pokušao privući jazzu aktualnom glazbom, a onda bih krenuo od početka. Možda bih krenuo s The Bad Plus i njihovim obradama rock-hitova, pa skočio na party The Comet is Coming, pa zaplesao s Medeski Martin & Wood, jazz nije bauk, jazz je zapravo super, jazz je ogroman, za svakog postoji neki jazz. Ljudi to ne znaju dok ne čuju, a najbolje shvate kad čuju uživo.
