Na vijest da će ovih dana 1573 pisca, prevoditelja i ilustratora konačno dobiti naknade za posudbe njihovih knjiga u dvadesetak županijskih knjižnica, reakcije su oprečne. I dok je dio autora zadovoljan što će u ovoj teškoj situaciji kada je mnogima od njih ugrožena egzistencija (i to ne samo zbog virusa nego i zbog potresa) dobiti ikakva novčana sredstva, dio autora ogorčen je njihovim iznosom.
Naime, prema izračunu ZAMP-a koji u ime Društva hrvatskih književnika obavlja poslove u vezi s obračunom i isplatom naknade, ona za pisca iznosi 0,56 kuna po posudbi, za ilustratore 0,28 kuna, a za prevoditelje 0,22 kuna. Smanjenje iznosa u ZAMPU-u objašnjavaju činjenicom da je za 2017. godinu obrađeno čak 57 posto više posudbi nego za 2016. godinu.
“Prema podacima Nacionalne i sveučilišne knjižnice u 2016. godini broj obrađenih posudbi iznosio je 3.105.384, dok je za 2017. godinu ZAMP obradio 4,872.584 posudbi. Time su književni autori dobili temeljitiju i točniju raspodjelu, što rezultira i povećanjem njihova broja: čak je 300 novih autora koji prethodnih godina nisu sudjelovali u obračunu. Za 2017. tako je ukupno u obračunu 1573 autora”, ističu u ZAMP-u.
Pri tome valja reći da je još 2013. godine za svaku posuđenu knjigu pisac u Hrvatskoj dobivao naknadu od 1,49 kuna, dok je već u obračunu za 2015. godinu ta svota smanjena na 0,93 kune (tada su prevoditelji dobivali 0,47 kuna po posudbi, a ilustratori 0,37 kuna). No, po najnovijem obračunu s kojim se, eto, također kasni, posudba knjige vrijedi samo 0,56 kuna. Pa na kojem će se iznosu ta svota zaustaviti, pitaju se s razlogom brojni pisci.
“Ako danas u knjižnici deset čitatelja posudi moju knjigu, na moj će račun biti uplaćen iznos kojim ću moći kupiti jedan kruh. I to ne do konca tjedna ili mjeseca, ne ni do konca godine. Taj ću nasušni kruh zahvaljujući desetorici čitatelja moći kupiti tek za tri godine. Ili ako se zaigramo, možemo reći da bi za jedan pun rezervoar goriva bilo potrebno da 600 čitatelja posudi jedan naslov. To je samo po sebi smijurija i savršeno se uklapa u sliku Hrvatske kakvu imamo, no smanjenje ionako mizernog honorara zbog, citiram “povećanja broja obrađenih djela i autora koji ulaze u obračun u odnosu na prethodne godine” je toliko bijedno, da evo, koristim ovaj medij i molim one koji na ovaj način ponižavaju autore, neka mi što prije dostave informaciju kako se odjaviti iz tog sustava kako ne bih dobivao ništa. Ili ako je to nemoguće, neka preusmjere taj honorar kao donaciju u Ministarstvo kulture”, bio je oštar na svom Facebook profilu jedan od danas vodećih hrvatskih književnika Zoran Žmirić. Pri tome je izazvao brojne pozitivne komentare svojih kolega. No, ima i drugačijih mišljenja.
“Ova naknada od posudbe mi ove godine znači više nego proteklih godina. Naime zbog događaja vezanih za koronavirus svi teatri u Europi koji su me izvodili zaustavili su svoj rad... Moj Teatar Gavran također je prisilno morao otkazati 35 dogovorenih izvedbi do 6. lipnja, tako da ni ja ni supruga ni naš sin nećemo imati do daljnjega apsolutno nikakvih prihoda. U ovakvoj situaciji isplata posudbe autorima dobiva puno veće značenje. Koliko znam, ZAMP je dobro organizirana institucija i nadam se da će dobro odraditi svoj posao. Ali to se može evaluirati nakon još jednog ciklusa”, veli nam plodni i silno prevođeni hrvatski autor Miro Gavran koji je već godinama među deset najposuđivanijih autora u hrvatskim knjižnicama, i to uz Sanju Pilić (kojoj je zagrebački potres gotovo potpuno devastirao stan), akademika Pavla Pavličića ili pak Sanju Polak, Božidara Prosenjaka ili Hrvoja Hitreca.
Naravno, problem je s isplatama naknade za javnu posudbu u iznosu koji Ministarstvo kulture izdvaja za tu namjenu, a to je od početka samo dva milijuna kuna. Do sada su administrativni troškovi za obradu podataka iznosili 250.000 kuna, deset posto odlazilo je u Fond za poticanje kulturnoga i umjetničkog stvaralaštva, pa je za isplatu autorima preostalo oko milijun i pol kuna. Kako se iz godine u godinu širi krug primatelja naknada, naravno da se jedinična vrijednost svake posudbe proporcionalno tome smanjuje. I dok su najposuđivaniji autori prije sedam godina od posudbe mogli računati na iznose koji su se kretali i do 30.000 kuna, nakon što je cijena drastično pala, mogu računati na nekih 10.000 kuna (a i to je bruto iznos). Većina drugih autora stoga će se morati zadovoljiti s puno manjim i doista simboličnim iznosima.
A kakvi se iznosi za naknadu javne posudbe u knjižnicama isplaćuju u drugim europskim zemljama? Prema podacima koje su prije sedam godina prikupili i objavili dr. Anto Bajo i Irena Klemenčić, u Engleskoj se za posudbu jedne knjige dobivalo 0,54 kune, u Norveškoj dvije kune, u Sloveniji 0,65 kuna, u Nizozemskoj 0,86, u Irskoj 0,66, a u Slovačkoj samo 0,05 kuna!?
Očito, praksa u Europi na tom je polju krajnje raznolika i proizvoljna. No, ako Slovenija s dva milijuna stanovnika za pravo javne posudbe izdvaja oko pet milijuna kuna, doista je neprilično i uvredljivo da dvaput brojnija Hrvatska izdvaja samo dva milijuna kuna.
