– Evo kako sam. Samo da preživim – rekao nam je jučer Tom Gotovac, smješten u privatnom Domu za starije i nemoćne Godan, na zagrebačkom Srebrnjaku.
Tamo se, još uvijek nepokretan, oporavlja od pada u kadu u kupaonici, u kojoj je nemoćan, u vlastitom domu, proveo puna tri dana.
Pronašli su ga policija i vatrogasci, koji su provalili u stan nakon prijave zabrinutih Gotovčevih prijatelja.
Nedugo potom, novinari su ga pronašli u Specijalnoj bolnici za produženo liječenje u Dugoj Resi, mjestu koje neki nazivaju ubožnicom, a odakle je, zapušten i u vrlo lošem stanju, s dekubitusom prebačen u privatnu ustanovu u kojoj se sad oporavlja.
Kurspahićev posjet
Poznati umjetnik vidno je smršavio, blijed i izmučen, no oči mu i dalje bistro sijevaju. Pronašli smo ga kako leži podbočen jastucima, još nesposoban potpuno se uspraviti. Prepoznao nas je čim smo ušli u prostoriju.
Komunicira kratkim rečenicama, nakon toga ušuti da prikupi snagu.
– Hajde, važno je da ti centrala radi – tješi ga redatelj Miran Kurspahić, koji je došao nedugo nakon nas.
Pitamo tko mu je još bio u posjetu.
– Biškupić – odgovara Gotovac kao iz topa.
Vidi se da mu taj posjet posebno godi.
Nakon Biškupića je, kaže, došlo još barem desetak zabrinutih prijatelja. Umjetniku mnogo znači što se raspituju o njemu. Da nije bilo prijatelja, tko zna kako bi preživio opasni pad.
– To je čudesno. Čudesno je kako su me našli – govori ganuto. O umjetnosti, kaže, uopće ne razmišlja.
– Sad moram misliti na sebe. Moram se oporaviti. Za performans će biti vremena – govori tiho.
Čudno je to čuti od čovjeka koji je čitav život posvetio umjetnosti. Ostavljamo ga da se odmori.
Prije odlaska razgledamo zgradu u kojoj je smješten poznati umjetnik.
Ne može se uspraviti
Dom Godan na prvi pogled djeluje poput veće obiteljske dvokatnice omeđene drvećem, no iznutra je to moderno opremljena medicinska ustanova sa 24-satnom stručnom njegom.
– Još radimo na uspostavljanju dijagnoze. Trenutačno nam je najvažnije postići da Gotovac može sjediti, a potom i ustati iz svoje postelje – objašnjava nam vlasnica doma Ljiljana Godan.
U Godanu su zaposleni i njena kći, specijalizantica interne, te sin, liječnik opće medicine. Do sada su liječili mnoge poznate ličnosti, među kojima Izabelu Šimunović, te majku bivšeg predsjednika Mesića.
Gotovac je jučer premješten s jedinice za intenzivnu medicinu u dvokrevetnu sobu, koju dijeli s umirovljenim primarijusom dr. Antom Hećimovićem. Svakodnevno ga obilaze fizijatrice, koje rade na njegovoj pokretljivosti.
Kažu, teško je procijeniti dokad će ostati kod njih.
On koji je provocirao i šokirao javnost svojim uličnim akcijama, sad treba jedino pažnju, stručnu njegu i vrijeme za oporavak.
Tom Gotovac svoj je prvi performans izveo 1954. u đačkom domu u Mostaru pod naslovom “Pidžama i četkica za zube”. Prvo ogoljivanje izveo je 1979. kad je u sklopu Muzičkog bijenala fućkao na Trgu. Među najpoznatijim je Gotovčev performans “Zagrebe, volim te” iz 1981. godine kad je gol hodao Ilicom i Trgom te ljubio asfalt, a na opće zgražanje slučajnih prolaznika privela ga je policija. Poslije je privlačio pozornost u seriji akcija Kolportiranje Poleta, kada se svakoga tjedna maskirao u drugu ličnost – od mrtvaca, radnika sa srpom i čekićem... do Djeda Mraza, te prodavao Polet. Poveći je popis autorskih filmova koje je snimio, a kao glumac ostvario je i niz filmskih uloga..
Tomislav Gotovac, odnosno Antonio Lauer kako se zove od 2005. kad je promijenio ime, oduvijek je osebujna ličnost i samosvojan umjetnik koji cijeloga života slijedi svoj dvokanalni umjetnički poziv određen s jedne strane bavljenjem filmom od režije i glume, a s druge autorskim art-performansima.
Gotovac/Lauer jedan je od najznačajnijih hrvatskih konceptualnih umjetnika, performera i avangardnih umjetnika. Rodio se u Somboru 1937. godine, a od 1941. živi i djeluje u Zagrebu gdje se i školovao. Desetak godina radio je kao službenik Narodne banke i u bolnici u Vinogradskoj ulici.
“Umjetnost je, po svojoj suštini ekshibicionistička”, tvrdi Gotovac koji je sve do zatvaranja dvorane Kinoteke svakodnevno dolazio u Kordunsku. Valjda nije bilo filmskoga ciklusa i redatelja od Antonionija i Felinija do Langa i Fassbindera čije filmove nije gledao i komentirao. Kasnije smo ga sretali na njegovim i tuđim izložbama u Galeriji suvremene umjetnosti, odnosno sadašnjem Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, u drugim izložbenim prostorima, na filmskim festivalima.
Njegovo umjetničko djelovanje oduvijek je društveno angažirano, na neki način provokativno i puno simbolike. On nije samo stvarao, već je živio i živi svoju umjetnost.
Kak je živel, tak bu i skončal.