Danski autor Meik Wiking svojim knjigama širi sreću. Njegova prva knjiga, svjetski bestseler “Hygge – Danski recept za sretan život”, postala je globalni fenomen i prodana je u milijunskim nakladama. Osim toga, Meik Wiking direktor je i Instituta za istraživanje sreće u Kopenhagenu i već dugo proučava čaroliju danskoga načina života, a u najnovijoj knjizi “Umijeće stvaranja uspomena”, u izdanju Mozaik knjige prevedenoj i na hrvatski jezik, potiče nas na stvaranje sretnih trenutaka o čemu govori i za Večernji list.
Koja su najnovija istraživanja Instituta za istraživanje sreće?
Istražujemo kako koronavirus utječe na dobrobit te što možemo učiniti kako bismo ublažili njegove negativne posljedice na kvalitetu života. Što se tiče ostalih novosti, otvaramo Muzej sreće u Kopenhagenu, naravno, kad prestane pandemija koronavirusa.
Odakle ideja da osnujete Institut za istraživanje sreće?
Prvo, UN je 2011. objavio rezoluciju u kojoj je stajalo da je “potraga za srećom temeljni ljudski cilj”, a 2012. izdao je svoje prvo Svjetsko izvješće o sreći. Izvješće se objavljuje svake godine, a Danska se četiri od pet puta našla na prvome mjestu na tom popisu. Palo mi je na pamet da bi netko u Danskoj trebao prikupiti podatke jer postižemo izvrsne rezultate na ljestvici sreće. Za dva mjeseca dao sam otkaz na tadašnjem poslu i počeo posvećivati više pozornosti globalnom interesu za ono što nas čini sretnima. Drugo, za vrijeme istraživanja moj poslovni mentor, dobar kolega i prijatelj razbolio se i umro u dobi od 49 godina. I moja majka umrla je s 49 godina. Kad je moj mentor umro, imao sam 34 godine. Pomislio sam, kad bih uspio živjeti do 49., to znači da mi je ostalo 15 godina života… Zašto u tom periodu ne bih stvorio nešto jako uzbudljivo?
Kažu da je mozak programiran da pamti loša iskustva kako bismo bili učinkovitiji kad se ona ponove u budućnosti. Vaša nas nova knjiga uči drukčije?
Tijekom istraživanja najveći bljesak spoznaje doživio sam kad sam shvatio da možemo utjecati na ono čega će se naša obitelj i prijatelji sjećati. Najprije moramo preuzeti ulogu arhitekta sjećanja pa u knjizi istražujem različite alate i strategije kojima se u tome možete koristiti.
S obzirom na situaciju u svijetu (izolacija, rast nezaposlenosti, pad ekonomije, turizma…), koje savjete možemo upotrijebiti da bismo pronašli sreću?
Hyggeom se može smatrati i savršena večer u kući. Budući da je preporuka da se više boravi kod kuće – možda je zbilja vrijeme za hygge. Osobno, u koroni više vremena provodim kuhajući, čitajući i povezujući se s ljudima putem interneta. Kuhanje po principima hyggea traje dugo. To može biti varivo koje se kuha satima. A knjige imaju sposobnost da nas prenesu u drugi prostor i vrijeme pa tako možemo istraživati svijet iz vlastite dnevne sobe.
Koji su ključni koraci i promjene koje moramo poduzeti kako bismo stvarali sretne uspomene?
Dat ću vam najjednostavniji alat: pozornost. Evo primjera, nedavno sam razgovarao s Poljakinjom koja je pročitala moju knjigu. Rekla mi je da ju je podsjetila na vrijeme kad je imala osam godina i večerala s majkom i sestrom – smijale su se, dobro se zabavljale i bile sretne. Tada joj je majka rekla: “Nadam se da ćeš se sjećati ovog trenutka”. I nakon 30 godina sjeća ga se jer joj je majka skrenula pozornost na njega. To je vrlo jednostavan alat. Možete ga i istrošiti ako svaki put kad sjednete s obitelji kažete “nadam se da ćete se sjećati ovog trenutka”. No, ako ovaj alat rabite povremeno, postaje vrlo moćan. U knjizi se bavim i sofisticiranijim alatima poput iskorištavanja moći prvih iskustava, korištenja emocionalnog markera i povezivanja naših sretnih uspomena sa stvarima kojima se okružujemo.
Zašto ste uopće napisali knjigu o stvaranju uspomena?
Navršio sam četrdesetu. Stvari se tada mijenjaju. Sad koristim riječi “u naše vrijeme”, boje vidim drukčije pa kosa nije sijeda – to je plava boja kakvu imaju direktori. Radost pronalazite u novim stvarima poput ostavljanja otvorenih vrata pećnice nakon pečenja kako biste “iskoristili toplinu za grijanje”. Također sam shvatio da sam proživio polovicu života. U Danskoj muškarci u prosjeku žive 80 godina. I zapitao sam se čega se sjećam iz svojih prvih 40 godina života. Koje su moje najsretnije uspomene? Zašto se sjećamo onoga čega se sjećamo? Kako mogu iskoristiti to znanje za budućnost? O tome je riječ u mojoj novoj knjizi.
