Stop animacija je bitna i sve bitnija jer sve više autora pokušava naći neke drukčije načine izražavanja od 3D animacije – govori Vinko Brešan, ravnatelj Zagreb filma koji je otvorio novi studio namijenjen isključivo stop animaciji. Prostor u zagrebačkoj Savskoj ulici, nekada poznat kao sjedište Filmoteke 16, opremljen je za potrebe snimanja lutaka “sličicu po sličicu” koje, kada ih animator fizički pomiče, ostavljaju dojam kretanja.
– Sada je jako puno projekata Zagreb filmu baziranih na stop animaciji, ali će taj studio za tzv. lutka-film biti otvoren i za druge producente. Za mene je jako važno da je Zagreb dobio novi prostor za proizvodnju i produkciju kulture – govori Brešan.
Bliži igranom filmu
Prvi animirani film u produkciji ovoga studija upravo je u tijeku; radi se o filmu “Posljednji izazov” kojim autor Božidar Trkulja nastavlja uspjeh prethodnog filma „Priče s početka vremena“ koji je obišao četrdesetak svjetskih festivala i s njih se vratio s dvije nagrade.
– Zbog lakše animacije i postojanosti materijala, ovaj put lutke nisu načinjene od plastelina, nego smo se odlučili za korištenje spužve, lateksa i metala. Ono što je ostalo isto jest da je priča ponovo smještena u nadrealni svijet koji ima svoje vlastite zakonitosti i vlastiti jezik. Tim svijetom tumaraju čarobnjaci, barbari, nekromanti, goblini i demoni, ali i većina ostalih likova koji su nedjeljivi dio epske fantastike. To je istovremeno i posveta žanru i njegova parodija pa se tako i specifičan humor nameće sam po sebi, a prema dosad snimljenom i na publici testiranom materijalu od šest minuta, čini se da su i gegovi i likovi zaživjeli – kaže Trkulja i dodaje:
– U filmu glumi više od 30 lutaka na 12 različitih lokacija. Lutkarska stop animacija, iako pripada rodu animiranoga filma, zapravo je puno sličnija igranom filmu. Razlika je jedino u tome što glumce prvo treba izraditi, a potom slijedi i dugotrajno „nagovaranje“ da izvedu ono što im je napisano u scenariju. Ponekad ih je stvarno teško nagovoriti i znaju biti vrlo samovoljni, što od lutke čovjek ne bi nikada očekivao. Slično je i sa scenografijom i rekvizitom koji se moraju izraditi. Nije dovoljno samo pronaći stari dvorac, useliti u njega opremu i početi snimati. Treba ga napraviti po mjeri glumaca i po mjeri animatora – ističe Trkulja.
Autori iz nehollywoodskih kinematografija danas teško mogu konkurirati tehničkoj superionosti “Ledenog doba” i 3D animacijskih tehnika, zato je primjetan sve veći povratak animatora klasičnim tehnikama: crtanju i lutki.
– Mi u ovom trenutku vrlo teško konkuriramo američkoj 3D animaciji koja je otišla u nebesa, gdje se troše sredstva kakva mi ne možemo ni zamisliti. No, kada govorimo o lutka-animaciji, ona je također skupa, nemojmo se zavaravati. Puno je skuplja od 2D animacije jer je to pitanje izrade scenografije, lutaka, morali smo se tehnički opskrbiti rasvjetom, kranovima... – kaže Brešan.
– Lutkarski film u Hrvatskoj tek je počeo živjeti prije nekoliko godina, a rješenja i znanja autori skupljaju putem, učeći i na svojim i na tuđim greškama, ali na koncu uglavnom poluče uspjeh.
Skupa proizvodnja
Razlog za to možemo tražiti u činjenici da se Zagrebačka škola crtanoga filma nikada nije pokušavala dokazati u toj vrsti animacije pa su tijekom tog dugog i zlatnog razdoblja nastala samo dva takva filma. Očekuje nas, dakle, povratak klasičnim oblicima animacije gdje se sve više cijeni autorski pristup, kako u dizajnu, tako i u načinu pripovijedanja – zaključuje Trkulja čiji se film očekuje na sljedećem Animafestu.
