Polukrižići, kosi plošni bod, prepletenac, pružanka, pisanac, opletuša, obamet... malo tko zna nabrojiti vrste bodova tradicionalnog hrvatskog veza, a bojim se da se jednako toliko malo ljudi njime danas još bavi. Student animiranog filma i modernih medija na ALU Željko Beljan, iako je rođen 1984., dovoljno je mlad da je u školi izbjegao domaćinstvo i sekciju vezilja, ali zahvaljujući slavonskom porijeklu i obiteljskoj tradiciji, za vez je toliki tata-mata da je “izvezao svoju izložbu” naslovljenu “Mit, vez i Vuteks” otvorenu u zagrebačkoj galeriji Karas.
Slavonsko kolinje i mesijanska vizija
Izloženi rad sastoji se od 25 vezova na bijelim platnima slobodno postavljenih u prostor kojima je, navodi Josip Zanki, umjetnik dekonstruirao osobnu mitologiju, autobiografske elemente, klasične prizore kuhinjskih vezova, kult hrane i pitomog ravničarskog krajobraza, obiteljsku povijest i fiktivni imaginarij. Poput šamana Beljan vezom promatrača odvodi u psihodelično nebo na kojem će mesijansku viziju dijeliti s krmcima, dupinima i patkama. Beljan se u radu suočio s osnovnim elementima dvaju mitova prožetih traumom njegova rodnog grada Vukovara – onog tradicijskog utjelovljenog u autorovoj vještini slavonskog veza kojemu ga je naučila majka i onog tranzicijsko-postindustrijskog o tvornici Vuteks nestaloj u prijelazu iz jednog u drugi politički sustav.
– Ručni rad je kod nas doma iznimno prisutan. Vezu baka i mama, čak je i djed iz hobija radio tapiserije, a ja pokušavam nastaviti tu obiteljsku tradiciju i povezati je s Vukovarom iz kojeg smo u Zagreb došli kad mi je bilo osam godina. Mama me naučila raditi i makrame i tapiseriju, a uskoro ćemo zajedno doći i do tkanja – kaže Beljan.
Tematski tako kombinira biografske, dokumentarističke i mitološke motive. Ima tu asocijacija na slavonsko kolinje, ali i utjecaja groteske i karnevala pa i sam postav djeluje poput karnevalskih zastava kroz koje posjetitelji prolaze.
– Platna sam objesio na špage kako bi posjetitelji vidjeli obje strane veza, i prednju i onu neurednu zadnju koja je uvijek skrivena, a sve kako bih istaknuo i majstorstvo tog zanata. U tu tradicijsku priču pokušao sam uplesti i povijest propasti tekstilnog diva Vuteksa kao simbola propasti Slavonije što je kod nas već folklor – objašnjava Beljan napominjući da ga uz Vuteks ne veže direktna osobna priča iako su mu roditelji nekoć radili također u tvornici koja djelomično ima veze s tekstilom – u Borovu. Mama je, kaže, bila stručnjakinja za gornji dio cipele, a otac je radio u gumari.
– Proces nastanka veza je dug. Ovu izložbu radio sam godinu dana. Često me pitaju zašto to radim jer sam muškarac. Ljudi imaju pogrešnu percepciju da vez rade domaćice dok gledaju sapunice. Vesti može svatko tko ima strpljenja. Ja, kao pravo muško, vezem i dok gledam nogometne utakmice – kaže mladi umjetnik i student koji k tome veze što ga ni po kojem kriteriju, smije se tome i sam, ne svrstava u prosperitetna zanimanja. Ipak, optimističan je, ne planira drugdje tražiti bolje uvjete i kaže:
Čini mu se da mu je igla u krvi
– Ovdje su ljudi koje volim, a Zagreb je grad u kojem ima mogućnosti i vjerujem da će nakon obnove od posljedica potresa biti još ljepši. Dugo nisam bio u Vukovaru i od ostatka Hrvatske redovito čujem da je nama u Zagrebu lakše. Vjerojatno je tako, ali nadam se da će zemlja krenuti nabolje. Što se pak tiče nove Vlade i njezina odnosa prema kulturi, usprkos potresu i koroni moraju omogućiti kulturnjacima da ne žive u stilu “drž gaće” jer bez kulture nema ni nacije. Tu očekujem bolje.
Na likovnoj sceni Beljan je do sada bio prisutan kao ilustrator i crtač stripova i plakata za zagrebačke klubove Močvaru, Mediku, Attack!, KSET, Spunk i Vintage Industrial Bar. Sudjelovao je na grupnim izložbama Izložba za plakat, Antisalon i Poster extravaganza.
– Osnovao sam i bend Crawander kako bih za njega radio plakate i vizualni identitet i s vremenom počeo više crtati nego nastupati kao glazbenik. Zadnjih godina fokusiran sam na umjetnike koji se bave tekstilom poput Mikea Kelleya i Graysona Perryja. Privlače me i maske i kostimi i sve me nekako vodi u kostimografiju. Korona me spriječila da upišem tečaj šivanja kako bih naučio krojiti. Učinit ću to nakon ljeta pa, tko zna, možda shvatim da nisam talentiran za to iako mi se čini da mi je igla u krvi – zaključio je.
Za ovo sam totalni antitalenat, pokušala davno i odustala.