Druge večeri zagrebačkog festivala INmusic osim premijernog gostovanja St. Vincent – koju često možete vidjeti i čuti s pametnim izjavama u britanskoj dokumentarnoj seriji “Gospodari glazbe” na DokuTv – glavni mamac publici bio je, naravno, Nick Cave s Bad Seedsima. No Nicka Cavea gledali smo mnogo puta, a St. Vincent nikada, pa je upravo njeno gostovanje bilo najneočekivanije, ili najočekivanije, kako za koga. Bez primisli da se odrekne magična privlačnost Sv. Caveu kojeg prati horda hodočasnika.
Sjajna pjevačica i gitaristica
St. Vincent, tj. Annie Clark, s pet jakih albuma iza sebe, jedna je od zanimljivijih mlađih glazbenica. Njen sofisticiran i odlično osmišljen premijerni nastup pokazao se najinovativnijim uz onaj Davida Byrnea prethodne večeri. Ambiciozna autorica, sjajna pjevačica i efektna gitaristica uz tročlani sastav efektnog vizualno-scenskog identiteta izvela je u sat i dvadeset minuta svoju inačicu electro-bluesa, pop-opereta i ljubavnih vinjeta, potvrdivši zašto je osvježenje svjetske scene.
Jedno od važnih pitanja INmusica je i ono koliko ponajbolji domaći rock-bendovi vrijede u odnosu na svjetske najjačeg kalibra? Odgovor je jednostavan i nedvosmislen – jednako. Jer, između St. Vincent i Cavea u programu su bili Jinxi, još friški od nastupa u Domu sportova prije nekoliko tjedana. Očekivano, osvojili su i publiku INmusica.
Zapravo je šteta da nisu svirali na najvećoj pozornici, ali tamo su, ako me sjećanje ne vara, od domaćih nastupili jedino Kawasaki 3p – kao zamjena za naglo otkazan nastup Skunk Anansie zbog problema s kralježnicom – i lani Darko Rundek s premijerom programa “Apocalypso Now”. Rundek je ove godine prve večeri INmusica uživao u povlaštenoj poziciji na miks pultu i s odobravanjem gledao nastup Davida Byrnea, čiji su Talking Heads, ne zaboravimo, itekako utjecali na prve albume Haustora te s nešto manje odobravanja pogledao i početak nastupa Queens of the Stone Age i uskoro nestao iz vidokruga. No, kao što su K3p oduševili sjajnim nastupom održanim bez prethodne tonske probe, tako su i Jinx u utorak navečer pokazali kičmu sjajne karijere i odsvirali koncert za dušu, tijelo i mozak uz ovacije publike.
Naravno da organizator razmišlja o komercijalnoj privlačnosti svakog imena i kalkulira s prodajom ulaznica, ali Jinxi su s repertoarom Cokyjevih pop-bisera, sigurnom svirkom i sjajnom Yayom na vokalima, bez dvojbi najboljom domaćom pjevačicom koja posjeduje vrhunsku “glaščinu”, stav i karakter, pokazali jednaku sofisticiranost, rafinman i pop-privlačnost kao i Byrne večer prije ili St. Vincent prije njih na glavnoj pozornici
Nick Cave s Bad Seedsima u utorak navečer ponudio je ono po što su poklonici hodočastili lani u Beograd i Ljubljanu na nastupe u sklopu zadnje turneje.
Otklonjena teorija zavjere
Gledao sam ga oba puta, a teorije zavjere s pitanjem “zašto nije došao i kod nas?” otklonjene su nastupom na INmusicu. No, naravno, ipak drukčijem nego na redovitoj turneji.
Skraćena verzija koncerta čiji je mračni ton odredila pogibija Caveova sina uključila je četiri pjesme sa zadnjeg albuma Skeleton Tree, a od uvodnih, novih Jesus Alone i Magneto, preko Girl in Amber do završne Rings of Saturn, Cave se odlučio za siguran program najvećih hitova – kako to gordo zvuči? – u kojem su Do You Love Me?, From Her to Eternity, Red Right Hand, Into My Arms, The Weeping Song i Stagger Lee, prije kraja službenog dijela koncerta s melankoličnom Push the Sky Away publici – a neke iz prvih redova Cave je tradicionalno pozvao na pozornicu – priuštile standardnu, ali pouzdanu porciju Cavea i Bad Seedsa, bez iznenađenja, kakvu mogu izvesti i da ih probudite u tri sata u noći.
