Postoje izvođači čija veličina ne korespondira s nakladama i ostalim mehaničkim diskografskim pravilima nego je isključivo rezultat utjecaja kojega su utisnuli na konkretni žanr, ali i mnogo šire. Trag kojega je, primjerice, Nick Drake ostavio sa samo tri redovna albuma - snimljena u razdoblju od 1969. do prerane smrti 1974. - postao je jasno vidljiv tek od 90-tih na ovamo. Biti njegovim poklonikom danas je stvar prestiža. Ako ne vjerujete, pitajte (gotovo) bilo kojeg glazbenika koji drži do sebe, ili Brad Pitta čiji se prezenterski glas čuje u novom BBC-jevom radijskom dokumentarcu o pokojnom engleskom kantautorskom geniju.
Friška kompilacija rariteta dolazi kao ulje na vatru permanentnog zanimanja za Nickovu ostavštinu. Magic je redizajnirana, remasterirana i donekle izmijenjena verzija ranije objavljene zbirke Time Of No Reply. Tu su neobjavljene stvari iz svih razdoblja karijere (prekrasna Clothes of Sand i naslovna, drukčije aranžirana naslovna tema, samo su dva primjera), alternativne verzije znanih skladbi (Thoughts Of Mary Jane s evokativnom bonus gitarom Richarda Thompsona, ležerna varijanta Three Hours s kongama i flautom..) ali i tri skladbe snimljene pred smrt i namijenjene nikad dovršenom regularnom albumu. Ključni adut krije se u nedavno otkrivenoj Tow The Line, njegovoj finalnoj pjesmi. Premda ne doseže najviše Drakeove standarde, njene dvije minute bolno podsjećaju na prazninu koju je unikatni hipersenzibilac prije točno trideset godina ostavio za sobom. (D. L.) (4)
