Književna večer s predstavljanjem četiriju knjiga autora Dinka Supića održana je u petak, 4. studenoga 2022. u Kulturnome centru „Gozdenica“ u Novalji. Riječ je o knjigama „Novalja svoj dan“ (2016.), „Novaljski Stani i Stanari“ (2018.), „Curriculum vitae“ (219.) i „Od štajuna do štajuna“ (2022.) od kojih su tri posvećene Novalji i Novaljcima, odnosno običajima, zgodama i nezgodama kojih se autor sjeća iz svoga djetinjstva pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, odnosno o knjizi dnevničkih zapisa nastaloj u tijeku jedne godine, od 8. prosinca 2017. do 7. prosinca 2018. godine, te o knjizi u kojoj Supić opisuje svoj radni vijek (1964. – 2017.).
Govoreći o knjigama don Anton Šuljić je rekao da se sada već od Dinku Supiću može govoriti kao o spisatelju zaokružena i prepoznatljiva izraza. Supić je, naime, kroničar, pisac crtica, humoreski, dnevničkih zapisa i memoaristike. Trima „novaljskim“ knjigama autor je dao znatan prinos novaljskom identitetu, obogatio je etnografsku i etnološku matricu te je dao dovoljno poticaja za osvjetljavanje tih godina života toga otočnog gradića. Svojim iskričavim i lapidarnim stilom, što se osobito odnosi na dvije knjige pisane novaljskom čakavštinom, dao je prinos poznavanju novaljskog idioma iz vremena prije no što ga je zahvatio val suvremenosti. Pritom autor daje dragocjene podatke o načinu života u Novalji i na Novaljskim Stanima u razdoblju o kojem piše i kojega se sjeća, a memoarskim dnevničkim zapisima, često na humorističan i autosarkastičan način svjedoči izravnost otočne komunikacije, nerijetko grezog i oporog izražajnog diskursa.
On, posebice u posljednjoj knjizi, bilježi pikanterije iz susreta s ljudima, sjeća se vremena o kojima je čuo priče, bilježi ono što radi, kakvo raslinje sadi i kako ga njeguje u svojoj „vikendici“ u novaljskomu polju, koga susreće, tko ga zove na objed ili čašicu ili tko njemu dolazi u goste i zapravo iznosi sve što se događa, a pritom je njegov važan protagonist „maška“ koja mu se doselila u kuću i koja daje neku posebnu pitomost tome pisanju. Sve je pak začinjeno „štrolicama“, mudrim i manje mudrim dosjetkama i parolama lokalnih ljudi i mudrijaša. Kako je primijetio i don Anton, Novaljac, posebno onaj koji se Dinkovome vremenu može prikloniti s razmakom od petnaestak godina, osobito će se prepoznati u tim tekstovima, a često će se grohotom nasmijati kakvoj šali ili doskočici. Zadivljuje, međutim, činjenica da je autor, opisujući svoj radni vijek, s takvom preciznošću (a provjereno bez pomoći zapisa) iz svoga imaginarnog arhiva izvlačio toliko pojedinosti, zgoda, imena i prezimena te funkcija pojedinih ljudi s kojima je surađivao, tako da mu se, i uza poneku nepouzdanost, smije vjerovati. Dinko je duhovit, izravan i na otočni način kratak, rečenica mu ne pati od prevelike sintaktičke zakonitosti, ne usteže se prikazati ni sebe u ne baš preporučjivoj poziciji, ali, kako je naglasio don Anton, on voli ljude i o njima piše s neskrivenom simpatijom. Utoliko je njegov opus humanistički prinos poznavanju novaljskoga i općenito otočnoga života te je također i pohvala tome životu.
Valja pripomenuti da je agilni ogranak Matice hrvatske u Novalji objavio prve dvije knjige, dok je druge dvije knjige autor objavio u vlastitoj nakladi. Predstavljanje i književnu večer vodio je prof. Aleksij Škunca, predsjednik MH – Ogranak u Novalji, tekst recenzije posljednje knjige Josipa Bepa Supića, Dinkova nedavno preminulog starijeg brata, pročitala je Bepova kći Nastjenka Supić, a Dinkove tekstove pročitala je prof. Edita Denona. U programu je četiri pjesme izvela novaljska klapa „Čeprlji“, koja djeluje već više od pola stoljeća, a dvije svoje šansone izveo je i don Anton. Publika, koja je dobrano ispunila novi Kulturni centar, s neskrivenim je odobravanjem prihvatila program.
