Trojica braće vraćaju se u obiteljsku vikendicu na jezeru kako bi tamo prosuli majčin pepeo. Tata je već mrtav, kasnije u priči čitatelj saznaje da su braća zapravo ukrala urnu s pepelom iz mrtvačnice i u zadnji čas odlučila poštovati njezinu posljednju volju i pepeo prosuti na jezeru gdje je obitelj provodila ljetne praznike kada su oni bili još maleni dječaci.
To je u grubim crtama ispričan roman “Braća” Alexa Schulmana (Profil, urednica Alica Gracin, prijevod Antonija Handabaka, 129 kuna), njegov prvijenac. No Schulman je u Švedskoj dobro poznat i nagrađivan autor, novinar, producent, autor i voditelj najpopularnijeg švedskog podcasta. Prije ovog romana objavio je tri knjige, svojevrsna “čistilišta duše”, prvu o pokojnom ocu, drugu o supruzi, a treću o odnosu s majkom alkoholičarkom. Ta ista majka očito je poslužila i kao inspiracija za majku u ovom romanu. Teško je reći da je ovo priča o disfunkcionalnoj obitelji, bilo bi to preblago, jer ovo je roman o tome kako roditelji zapravo nepovratno uništavaju svoju djecu. Nema tu nekog većeg nasilja, najteža kazna je boravak u podrumu (uz otvorena vrata), ali ipak je to obitelj u kojoj doista ništa ne funkcionira, što najteže podnosi najmlađi brat koji je stalno na oprezu osluškujući istančane promjene u zajednički provedenom vremenu, stalno u očekivanju onog najgoreg.
Roman je sjajno napisan, teče na dva paralelna kolosijeka, jedan je o djetinjstvu, drugi o odrasloj dobi, a oba su pravca priče vremenski dekonstruirana, tako da cjelina priče postupno niče pred očima čitatelja. I čini ga tjeskobnim, jer ovo je priča o obitelji kakva ne bi smjela postojati. Majka i otac trebali bi biti luka sigurnosti, ali oni očito dom mogu pretvoriti u minsko polje. Kako ga proći? Nema pravila, jer to očito ovisi o karakteru svakog pojedinog djeteta, baš kao što se na nekima rane jasno vide, a na nekima ostaju duboko skrivene do trenutka emocionalne “eksplozije”. Stoga, ako ikada nekome zatrebaju argumenti o tome da bi se i roditeljstvo trebalo učiti – sve će ih naći u ovoj knjizi. Uz obrat na kraju romana koji na "Braću" baca posve neočekivano i još bolnije svjetlo.
