Pet dana nakon što je proslavio 97. rođendan, u Zagrebu je 2. studenog umro Šime Šimatović.
Rođen je 27. listopada 1919. u Perušiću u Lici. Nakon studija u glumačkoj školi Branka Gavelle, prvi angažman dobio je u HNK u Splitu. Nakon talijanske okupacije vraća se u Zagreb odakle odlazi u partizane. Osnovao je i vodio kazališnu grupu ZAVNOH-a te sudjelovao u pripremi i radu znamenitog Kongresa hrvatskih kulturnih radnika u Topuskom 1944. godine.
Nakon rata bio je jedan od glavnih organizatora hrvatske kinematografije (Jadran-film, Zagreb-film, Zagrebačka škola crtanog filma), te dugogodišnji predsjednik Društva filmskih radnika.
Filmsku režiju studirao je u Pragu i Berlinu. Uz igrane filmove "Kameni horizonti", "Naši putevi se razilaze" i "Pustolov pred vratima", snimio je i dvadesetak dokumentaraca, među kojima i onaj o Plitvičkim jezerima, nagrađen u Berlinu Srebrnim medvjedom.
S Ivanom Supekom i Edom Murtićem obnovio je 1984. rad Kluba Topusko, koji 1990. mijenja ime u Hrvatski kulturni klub te pod Šimatovićevim vodstvom organizira brojne tribine, promocije, koncerte i izložbe u Hrvatskoj i inozemstvu, osiguravši i velike količine humanitarne pomoći u vrijeme Domovinskog rata.
Posljednja velika prosvjetiteljska akcija Šime Šimatovića, njegove supruge pijanistice Mire Flies i Hrvatskog kulturnog kluba bila je doniranje šezdesetak pijanina, uz koncerte istaknutih solista, školskoj djeci osiromašenih i u ratu stradalih hrvatskih mjesta, od Vukovara do Škabrnje. Za svoju djelatnost filmaša i plemenitog kulturnog prosvjetitelja Šimatović je dobio brojne nagrade i priznanja.
Posljednji ispraćaj bit će u ponedjeljak, 7. studenog, u 14.30 na zagrebačkom Krematoriju.
