Alem Ćurin, strip-umjetnik, ilustrator, slikar, grafički dizajner, kipar i pisac, preminuo je u 68. godini u Splitu. Bio je, kažu oni koji su ga poznavali, veliki umjetnik i još veći čovjek. Ostat će poznat osobito po nekim od naslovnica Feral Tribunea, kojima je kreirao prepoznatljivi vizualni identitet tog čuvenog lista, a kasnije i tjednika Novosti. Za svoj rad višestruko je nagrađivan, od treće nagrade za strip u Montrealu 1981., preko druge nagrade za strip na Crtani romani šou 2004. do Grand Prixa u Beogradu.
Ćurin je rođen 1953. godine u Splitu. Od studija grafike u Zagrebu odustaje kako bi se posvetio stripu te se vraća u Split. Provodi živopisnu mladost 80-ih godina objavljujući radove u omladinskim listovima, jednu godinu provodi radeći čak i kao ribar na koćarici, a zatim odlazi i u Pariz u “umjetničku emigraciju”. Prema riječima Ivice Ivaniševića, u Parizu se našao s punom mapom radova, odlučan uspjeti. Međutim, nije znao ni riječi francuskog – što je, naravno, značilo da svoj strip ne može prevesti i u Francuskoj ga izdati. Dosjetio se tada, prepričava Ivanišević tu sjajnu anegdotu za Slobodnu Dalmaciju, da u telefonskom imeniku potraži Danila Kiša, velikog pisca kojeg osobno nije poznavao, kako bi mu pomogao s prijevodom scenarija. Kiš je, iznenađujuće, pristao i na zadatak stavio svoju suprugu Pascale Delpech, a Ćurin je napokon ugovorio suradnju s dvojicom najvažnijih francuskih izdavača, Claudeom Moliternijem i Jean-Marcom Thévenetom. Smrt u obitelji neplanirano ga je vratila u Split 1987. godine. Iako od stripa nikada nije odustao, prvi strip-album “List vode, Atlantida” objavit će tek kad zagazi u šezdesete, a zatim svoje tekstove, eseje i promišljanja o stripu objavljuje 2012. u knjizi “Egostriper”. Tijekom 90-ih godina radi kao grafički dizajner u HNK u Splitu, a izrađuje i vizuale za Splitsko ljeto otkud potječu neki od njegovih poznatih plakata – jedan od njih ovjekovječen je ovog ljeta na zidu Plinarske ulice u Splitu. Ilustrirao je podlistak Nedjeljne Dalmacije, a osniva i svoj grafički studio Think Ink.
– Ilustracija kojom je počela moja ilustratorska karijera poklopila se s kanonadom topova i prognanima i mrtvima i s propagandom i kontrapropagandom i s lažima i poluistinama, kasnog ljeta 1991. u podlistku Nedjeljne Dalmacije. Ilustracija me čekala i dočekala. Sve je oko mene od najranijih dana bilo ilustrirano, ili kao propaganda ili kao nadogradnja u edukaciji. Prednost ilustracije kod mene je jedino u tome što mi omogućava uredan i redoviti honorar već trideset godina! – otkrio je Ćurin u svom posljednjem intervjuu za Prometej.
Nakon “privatizacije svih privatizacija” Slobodne Dalmacije, 1993. počinje raditi za Feral Tribune, gdje je objavio više od tisuću ilustracija i ostvario neka od svojih najpoznatijih djela, a s feralovcima ostaje do samog kraja 2008. godine. Pokrenuo je i kultni časopis Torpedo, objavljivao je u Zarezu i Kvadratu, a s Ivaniševićem, Antom Tomićem, Borisom Dežulovićem, Zlatkom Gallom i brojnim drugim novinarima i piscima čini slavne splitske “utorkaše”, neformalnu književnu skupinu koja se svakog utorka okupljala u splitskoj konobi Hvaranin. Ostat će zapamćen, napisali su njegovi brojni prijatelji i kolege, po svojoj bezgraničnoj mašti, ludosti i spajanju nespojivog.
Orjunas i mrzitelj svega hrvatskog, bas kao i likovi s kojima je suradjivao.