Brže nego ikad rasprodane su u ponedjeljak i utorak ulaznice za svih dvadesetak predstava baleta “Orašar” u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu. Na planu gledališta ostalo je još samo nekoliko raštrkanih zelenih točki za svaku predstavu, a nešto više ulaznica ostalo je tek za gala-izvedbu na Silvestrovo, za koju su ulaznice i nešto skuplje.
Obvezni dio božićnog ugođaja
Orašar je najpopularniji i najomiljeniji balet u svim dijelovima svijeta. Gotovo svaki broj u partituri Čajkovskog spada među najveće klasične hitove. Zbog bajkovitog sna Badnje noći u svom sadržaju Orašar je na Zapadu postao obavezni dio božićnog ugođaja, dok se na ruskim pozornicama pleše čitave godine. U Japanu je potražnja za ulaznicama tolika da je prodaja mnogo rigoroznija nego kod nas: ljudi u redu pred blagajnama mogu dobiti samo dvije ulaznice, a isto toliko ide i po telefonskom broju s kojeg se nazove. Naposljetku, tajna uspjeha je svakako i u tome što je taj balet iznimno privlačan djeci s kojom i zbog koje u kazališta onda hrle i roditelji.
Slavni plesač i koreograf Vladimir Malakhov koji u HNK upravo priprema novu produkciju “Orašara” sve je to doživio u dugoj karijeri, no ipak je impresioniran entuzijazmom zagrebačke publike koja puni HNK do posljednjeg mjesta i na svim ostalim baletnim predstavama.
– Dugačak red ispred kazališta, osobito u utorak po onoj kiši, podsjetio me je na redove ispred Lenjinova mauzoleja u Moskvi – rekao nam je Malakhov.
– I moj je prijatelj stajao u redu od devet ujutro do tri poslijepodne da bi kupio karte – kaže umjetnik koji je, poučen iskustvom kada je u Zagrebu postavljao “Labuđe jezero”, ovaj put unaprijed od HNK tražio da mu osigura ulaznice za prijatelje koji će doći pogledati njegova Orašara iz Austrije, Njemačke, Mađarske i Japana. Nakon uspjeha u Zagrebu 2017., njegova prva koreografija Labuđeg jezera stigla je i do Kine i Japana.
Sada je na okupu ista pobjednička ekipa. Uz Malakhova kao redatelja i koreografa, tu su opet njegov suradnik, scenograf i kostimograf Jordi Roig, naš majstor svjetla Deni Šesnić te maestro Dian Tchobanov koji će s Orkestrom HNK uživo biti zadužen za glazbenu čaroliju.
– Partitura Orašara najljepša je baletna glazba koja postoji. Od nje se svaki put naježim, a kada smo u ponedjeljak publici predstavljali ulomke, jedva sam se svladao da ne zaplačem – rekao nam je Malakhov, dodajući kako ga ta glazba ispunjava nostalgijom i sjećanjima na djetinjstvo u baletnoj školi u Moskvi, gdje je tada vidio svog prvog “Orašara”. Bila je to produkcija velikog Jurija Grigoroviča u kojoj je poslije već kao svjetska zvijezda i plesao u Beču. Za razliku od "Labuđeg jezera", za koje je izabrao nesretan i tragičan završetak, Malakhov u Orašaru sa svojim suradnicima želi naglasiti čarobnost i bajkovitost. Nijedna čarolija iz originala neće izostati, od predmeta, božićnog drvca i bića koja naočigled rastu, do sata i ogledala koji oživljavaju.
– Želim da predstava bude puna zabave i lijepe atmosfere te da u njoj osobito uživaju djeca. “Orašar” je ozbiljan balet, ali je i bajka, a djeca su naša budućnost. Želim da barem poneko dijete nakon što u kazalištu vidi tu čaroliju kod kuće roditeljima kaže da želi postati balerina ili baletan – govori Malakhov, otkrivajući i jedan od bajkovitih detalja koji će dočarati na novi način. Dok u tradicionalnim izvedbama glavna junakinja djevojčica Klara na Kralja miševa baca cipelu, u ovoj će predstavi posegnuti za kuglicom s bora punom čarobnog praha od koje će zloćo iz bajke eksplodirati.
Što se koreografije tiče, Malakhov i dalje ističe kako je on u prvom redu plesač.
Kralj miševa će eksplodirati
– Nisam od onih koreografa koji nameću ono što se njima sviđa. Zbog takvih sam i ja znao trpjeti. Ja radim suprotno. Koreografija mora biti takva da se sviđa u prvom redu plesačima, da je zavole i osjećaju se ugodno. Kada sam počeo raditi ovu koreografiju, bio sam toliko pun adrenalina da sam je završio za mjesec dana, a sada sve to čistimo, umirujemo i prilagođavamo sposobnostima, senzibilitetu i karakteru svakog plesača. U tome mi sugestijama pomaže i Leo. On vjeruje meni, ja vjerujem njemu i sve si možemo reći – kaže Malakhov o suradnji s plesačima i ravnateljem Baleta Leonardom Jakovinom kojeg je nagovorio da i sam zapleše u ovoj predstavi u ulozi čarobnjaka Drosselmeyera, dok će se u pojedinim ulogama okušati gotovo svi baletni prvaci i solisti HNK.
Željno i s velikim uzbuđenjem iščekivana premijera na rasporedu je 29. studenoga.
A kako tek plaču oni koji bi ga rado pogledali, ali s ovim cijenama ulaznica nemaju šanse. HNK kao institucija financirana kroz proračun od svih nas trebala bi biti pristupačna širem sloju konzumenata kulture, a ne samo “eliti“.