Kazališni redatelj međunarodne reputacije Ivica Buljan uz Dubravku Vrgoč vodi Festival svjetskog kazališta koji počinje 19. rujna predstavom “Kralj Ubu” u Zagrebačkom kazalištu mladih. Pitamo ga što bi bila poveznica između pet gostujućih predstava?
– Festival svjetskog kazališta predstavio je autore kao što su Robert Lepage, Thomas Ostermeier, Krystian Lupa, Pjotr Fomenko, Luc Bondy, Frank Castorf, Katie Mitchell... Ove godine u fokusu je Britanac Declan Donnellan sa skupinom Cheek by Jowl koji su se afirmirali radikalnim čitanjima Shakespearea. Prikazat će Jarryjeva “Kralja Ubua” u njima svojstvenoj sintezi govornog teatra, tjelesne ekspresije u stilski neponovljivoj scenografiji Nicka Ormeroda. Klasično djelo rane avangarde u njihovom viđenju postaje komad o suvremenoj obitelji. Skupina Peeping Tom u predstavi “Otac” tretiraju temu starenja koja je u njihovu viđenju društvena i intimna priča o tihoj pripremi treće životne dobi, ispričana virtuoznim koreografskim jezikom. Francuski teoretičar Joseph Danan kao najvažniju karakteristiku današnjeg kazališta izdvaja vezu s umjetnosti performansa, a sve predstave u određenoj mjeri bave se tim fenomenom.
Koju predstavu publika ne bi smjela propustiti?
Back to Back Theatre jedinstven je kazališni kolektiv iz Australije koji inzistira na majstorskim vještinama od izrade predmeta na pozornici, kostima do stvaranja dramskih fragmenata. Na Sceni Travno izvest će predstavu “Ganeš protiv Trećega Reicha” gdje se osobne priče glumaca, njihov rad u kazalištu, povezuju s velikim pričama iz Povijesti. Na način detektivske potrage kreću u za izvornim značenjima simbola iz indijske ikonografije koji su postali amblemi fašizma. Predstava je iznimna u oniričkim prizorima, savršenoj vizualnosti i fragilnoj ljepoti glumačke intime. Onu svježinu koju je ponudio novi australski film, vidimo u predstavi koja je duhovita, puna fine ironije u tretiranju tema kao opsjednutost ekonomijom i utilitarizmom, umjetnom inteligencijom, genetičkim inženjeringom.
Zašto je festival odlučio ući u koprodukciju predstave Angelice Liddell? Je li to uvećalo financijske izdatke festivala?
Angelica Liddell je umjetnica širokog izražajnog dijapazona. Autorica je dramskih tekstova i eseja, redateljica i performerica. Njezin rad širokopotezan je prikaz nasilna društva. Motiv otmice Lukrecije koji je uzrokovao početak velikog ustanka protiv tiranije Liddell interpretira kao nadmoć nagona nad ljudskim razumom. Umjesto očekivane ženske perspektive, umjetnica istražuje Tarkvinijevu poziciju tiranina i mislioca. Odlučili smo da se festival uključi u nastanak predstave u kojoj sudjeluju španjolski, ukrajinski i hrvatski izvođači. Kao koproducenti, s jednakim ulogom kao za gostovanje, imat ćemo svjetsku premijeru.
Izvrsno je što u Zagreb dolazi Martin Kušej. Je li bilo moguće da vidimo njegova Krležu iz Beča?
Krležina trilogija u tehničkom smislu je zahtjevna i tražila bi mnogo vremena i sredstava za prilagodbu. Martin Kušej za predstavu “Gorke suze Petre von Kant” dobio je uglednu njemačku nagradu Faust za režiju, a njegove glumice nagrađene su za interpretaciju. Poznati Fassbinderov film i dramski komad Kušej je pretvorio u zadivljujući horor. Protagonistice se nalaze u bijelom prostoru ispunjenom staklenim bocama, a publika ih promatra s četiri strane. Pakao neobuzdane žudnje, virtuozne glumačke bravure i Kušejev maestralni scenski ritam sigurno će označiti ovo festivalsko izdanje.
Što možemo očekivati od vaše režije Krležina “Vučjaka” u zagrebačkom HNK?
Dosad sam režirao “Kristofora Kolumba” u Crnoj Gori, “Kraljevo” u Obali Bjelokosti, i “Gospodu Glembajeve” u Litvi i Sloveniji. Krleža je autor koji je obilježio moje intelektualno formiranje, i u različitim periodima pokušavam ispitati svoje mogućnosti u odnosu prema njegovoj dramaturgiji. “Vučjak” sabire sve najvažnije Krležine motive, a u formi udružuje ranu avangardističku orijentaciju s kasnijim interesom za klasičnu građansku dramu. Prvi put radit ću s ansamblom HNK, i to prema radnom predlošku koji su sastavili Gavella i Krleža.
>> Buljanova premijera u uništenom lisabonskom hangaru
>> Ivica Buljan je u Žutoj crti stvorio potpuni, na mahove i zabavni kaos
Tome i jest mjesto u ZKM-u, a ne HNK-u koji treba suradjivati s nacionalnim, drzavnim i kraljevskim teatrima, a ne s ovim nivoom Dubravke Vrgoc i njenih pulena.