U domaća kina dolazi dugo očekivani film „Željezno nebo“ koji će večeras biti predstavljen na svečanoj premijeri u zagrebačkom Cinestaru. Riječ je o parodiji nacista koji se u vrlo bliskoj budućnosti vraćaju s tamne strane Mjeseca dovršiti Hitlerov san o svjetskoj dominaciji, pri čemu pronalaze odličnu saveznicu u predsjednici SAD-a, koja je fizički izuzetno nalik omraženoj Sarah Palin, dok intelektualno pokazuje i odlike Georgea Busha.
Ovaj film redatelja Tima Vuorensole i majstora posebnih efekata Samulija Torssonena najskuplji je film u povijesti Finske i jedan od najskupljih u posljednje vrijeme proizvedenih u Europi, a njegova je posebnost u tome što je značajan dio budžeta (oko milijun eura!) prikupljen donacijama fanova s Facebooka. Uobičajeni donatori, naime, u početku nisu htjeli podržati film s tako osjetljivom temom, a autorskom dvojcu nije pomogla ni činjenica da nemaju formalnog filmskog obrazovanja, iako u rezimeu već imaju i najgledaniji film u povijesti Finske – parodiju „Star Wreck“, koju je s interneta skinulo oko 4 milijuna ljudi.
Svima koji su već imali prilike pogledati njihov novi uradak „Željezno nebo“ jasno je da su strahovi filmskih fondova bili uglavnom neopravdani. Kao prvo, riječ je o filmu koji zaista izgleda impresivno, što se posebno odnosi na prizore svemirskih bitaka koji su očito rađeni pod velikim utjecajem serije Battlestar Galactica. Drugo, amaterski glumci sasvim su se dobro snašli u ulogama koje su im namijenjene. Posebno je zabavna Stephanie Paul u ulozi predsjednice (čitav film prožet je otrovnim šalama na račun američke vanjske politike), a zanimljivo je da se u sporednoj ulozi Hitlerova nasljednika pojavljuje njemačka filmska zvijezda Udo Kier.
Iako nacistička ikonografija \"ispada\" iz svakog kadra filma, važno je naglasiti da on ni u jednom trenutku ne prelazi granicu neukusa, čemu je sigurno doprinijela i odluka da se židovsko pitanje, kao najteže nasljeđe 2. svjetskog rata, nigdje ne spominje.
Umjesto prekapanja po traumatičnoj prošlosti, autori se koncentriraju na društvene apsurde sadašnjosti, gledatelju predstavljajući sasvim zgodan i (nažalost tek prosječno) zabavan film koji nikome ne može naškoditi. U svijetu i dalje opterećenom podjelama na \"naše i njihove\" ili \"crne i crvene\", humor u stilu „Željeznog neba“ jedan je od zdravijih načina da s leđa skinemo terete predaka.
Igor Kostelac bi rekao; \'Ništa nije slučajno\'...