Muzej Prigorja u Sesvetama nije zaboravio prvog sesvetskog fotografa Ivu Kirina kojem je posvetio svoju najnoviju izložbu nazvanu jednostavno “Snimio: Ivo Kirin”. Riječ je o fotografu pomalo tragične sudbine čiji je fotografski rad desetljećima bio gotovo nepoznat, uronjen u posvemašnju tišinu i zaborav. No, sve se promijenilo u trenutku kada je zaljubljenik u tradiciju Branko Turajlić iz Sesveta pronašao brojne Kirinove negative (njih gotovo stotinu i pedeset) sačuvane na tavanu obiteljske kuće. Negative je pohranio na sigurno, a kasnije i ustupio Muzeju Prigorja zbog potrebne digitalizacije, istraživanja Kirinova umjetničkog fotografskog puta, ali i suvremene afirmacije njegova djela koje nikako nema samo dokumentarističku vrijednost.
Slikao i kralja Aleksandra
I tako je prošlog tjedna u Muzeju Prigorja otvorena izložba Kirinovih fotografija koju prati i katalog s više nego informativnim tekstovima Darka Lesingera i Damira Fofića.
“Nepravedno zapostavljeni sesvetski fotograf Ivo Kirin razvio je impozantnu fotografsku djelatnost. Kao vrlo popularna i istaknuta javna osoba međuratnih Sesveta fotografskom kamerom zabilježio je različite segmente i događaje društvenog života od kraja dvadesetih do sredine četrdesetih godina 20. stoljeća. Sačuvani fotografski opus, pogotovo dio u kojem se prepoznaje privrženost Sesvetama, predstavlja vrijedan i autentičan povijesni dokument. Svojim samoprijegornim fotografskim radom odavno je zaslužio da bude uvršten u panteon sesvetskih zaslužnika”, ističe u svom tekstu u katalogu Damir Fofić.
Ivo Kirin rođen je u Sesvetama 1911. godine u radničkoj obitelji. Otac mu zbog neimaštine odlazi u Ameriku iz koje se vraća nakon Prvog svjetskog rata. U Sesvetama gradi jednokatnicu na početku Varaždinske ulice u kojoj otvara gostionicu. Mali Ivo nakon osnovne škole pohađa Gimnaziju u Zagrebu u koji putuje vlakom. Godine 1926. dobiva fotoaparat s opremom na nagradnoj igri i njegova budućnost dobiva novi smjer. Nakon amaterskih fotografskih pokušaja, Kirin navraća u zagrebačku trgovinu fotografskog pribora i materijala Ljudevita Griesbacha u Jurišićevoj ulici. Tu ga primjećuje Griesbach koji završenog gimnazijalca zapošljava kao fotografskog pomoćnika u svojoj trgovini.
“Od tog trenutka Kirin počinje učiti profesionalne tajne fotografskog zanata posve se posvećujući fotografiji i živeći za nju. Neraskidivo prijateljstvo rezultiralo je Griesbachovim kumstvom na Kirinovu vjenčanju 1930. godine”, ističe Fofić.
Prvi motivi Kirinovih fotografija vježbe su Hrvatskog sokola, čiji je Kirin bio član. Znatan broj sačuvanih negativa, nastalih krajem dvadesetih i početkom tridesetih prošlog stoljeća, prikazuju članove Kirinove obitelji. Među njima se ističu portreti triju Kirinovih sestara, s kojima je bio snažno povezan.
Zaljubljen u fotografiju, Ivo počinje surađivati i s ilustriranim časopisima za mladež “Mladost” i “Krijes”, za koje piše i tekstove. Kirin snima i razglednice u nakladi tvrtke Griesbach, od kojih su neke ostale u memoriji generacija stanovnika Zagreba.
Kirin neumorno snima i događaje iz sesvetskog javnog života, pa tako i posjet jugoslavenskog kralja Aleksandra I. Karađorđevića Sesvetama 1931. godine.
Početkom četrdesetih godina Kirin se osamostaljuje i osniva tvrtku Fotiks (Fotograf Ivo Kirin Sesvete), no iz tog doba nije sačuvano mnogo fotografija. Nakon kraja Drugog svjetskog rata Kirinova fotografiranja postaju sve rjeđa. Kirin se nije oporavio ni od tragične sudbine Ljudevita Griesbacha kojeg su komunističke vlasti otpremile u logor Krndija pokraj Đakova, gdje je preminuo već 1946. godine. Kirin se zapošljava kao fizički radnik u tvornici Sljeme, a umire sa samo četrdeset i pet godina 1956. godine.
I emocije i osobnost
“Mnogo prije nastanka danas popularnog pojma, Kirin je, ispred svojeg vremena, brendirao vlastito ime. Fotografije vrijede onoliko koliko vrijedi priča zbog koje su snimljene, a Ivo je to jednostavno osjećao. Njegove slike istodobno su kronika vremena i vrlo osoban album ljudi i mjesta koje je volio. Fotografirao je najčešće svoju obitelj, nerijetko u društvu prijatelja i poznanika, a emocije su u pozadini svake od fotografija. Bez obzira na to je li riječ o izvrsnom portretu njegove sestre, uhvaćene u dvorištu kako briše rajnglu ili druge sestre na jednoj od rijetkih njegovih studijskih fotografija, Kirin uspijeva prikazati kako njihove trenutačne emocije tako i osobnost”, ističe Darko Lesinger.
Naravno, izložbom Kirinovih fotografija u Muzeju Prigorja priča o životu tog fotografija nije ispričana do kraja. Možda se odnekuda iznenada pojave novi negativi i novi Kirinovi motivi.
