Novoimenovama intendantica Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu Iva Hraste Sočo odlučila je početak svoje prve sezone proslaviti opernim gala koncertom na kojem je kao glavna zvijezda nastupio poljski tenor Piotr Beczała. Riječ je o prvorazrednom pjevaču koji je ovog ljeta uspješno nastupio na salzburškom ljetnom festivalu kao Radames u Verdijevoj "Aidi", a proteklih je dana boravio u Beču gdje je u tamošnjoj opernoj kući nastupao kao Don Jose u Bizetovoj operi "Carmen", a partnerica mu je bila mezzosopranistica Elina Garanča. Beczała već dugi niz godina nastupa i u newyorškom Metropolitanu, gdje će ove sezone nastupiti i kao Wagnerov Lohengrin. Riječ je o pjevaču širokog repertoara i gipkog glasa, kojeg je prije pet godina upoznala i zagrebačka publika jer je imao zapaženi koncert u dvorani Vatroslava Lisinskog u ciklusu Arioso, pod ravnanjem Ive Lipanovića.
Svečanim koncertom u HNK ravnao je iznimno uspješni hrvatski dirigent Ivan Repušić koji je u Njemačkoj već surađivao s Beczałom, a koji je zaslužan i za iznimno atraktivan i vrlo seriozni program ovog gala koncerta. Posebno valja pohvaliti činjenicu da je poljski operni umjetnik zagrebačkoj publici otpjevao ariju Porina "Zorko moja" iz istoimene opere Vatroslava Lisinskog. Maestro Repušić je tako nastavio s više nego dobrodošlom praksom da i sa stranim ansamblima ili solistima s kojima surađuje izvodi i djela iz hrvatske, u inozemstvu na žalost manje poznate operne literature. Beczała je zagrebačku publiku osvojio jednostavnošću, ali i izvedbom Calafove arije "Nessun dorma" iz opere "Turandot" za bis, izazvavši i tom izvedbom brojne uzvike "bravo" i ovacije.
Publika okupljena u punom HNK imala je priliku slušati i Beczału u nastupima s prvorazrednim domaćim solistima, pa je tako poljski gost, između ostaloga, izveo i duet iz Verdijeva "Krabuljnog plesa" s našom poznatom sopranisticom Lanom Kos, a odličan je bio i kvartet iz Verdijeva "Rigoletta" u kojem su uz Beczału u ulozi prevrtljivog vojvode od Mantove nastupili i Marija Kuhar Šoša kao Gilda, Emilia Rukavina kao Maddalena i nenadmašni bariton Ljubomir Puškarić kao Rigoletto. Uz njih su na koncertu nastupili i vodeći domaći operni umjetnici Dubravka Šeparović Mušović, Valentina Fijačko Kobić, Helena Lucić Šego, Ivana Lazar, Luciano Batinić, Ozren Bilušić, Domagoj Dorotić (kojem je ovo prvi nastup u zagrebačkom HNK nakon dugo vremena), Filip Filipović, Stjepan Franetović, Davor Radić, Siniša Štork i Davor Nekjak.
Ženski operni zbor izveo je popularni zbor Hrvatica iz opere "Porin" Vatroslava Lisinskog, a koncert je otvoren uvertirom Verdijeve opere "Nabucco" koja će biti prva operna premijera nove intendantice koja je svojedobno bila i članica opernog ansambla zagrebačkog HNK. Zborom i orkestrom te solistima maestro Repušić dirigirao je u svom temperamentnom stilu, sigurnom rukom i s puno muzikalnosti. Valjda će u skoroj budućnosti Repušić dobiti i priliku da dirigira nekom premijerom zagrebačke Opere, jer je na hrvatskim opernim pozornicama, a onda i u Zagrebu definitivno prerijedak gost.
Publici se obratila i nova intendantica Iva Hraste Sočo koja je rekla da ovim svečanim koncertom želi najaviti novi smjer kazališta kako bi zagrebački ansambli dobili priliku za suradnju sa svjetskim zvijezdama čime bi kazalište trebalo dobiti još veću vidljivost i relevantnost u umjetničkom svijetu. Na velikom platnu prikazivane su i fotografije glumaca, opernih pjevača i baletnih umjetnika koji su djelovali u HNK, čime je nova intendantica vjerojatno htjela pokazati da rad matičnog hrvatskog kazališta vidi u kontinuitetu te da ne misli da povijest počinje od nje. Ona je i treća intendantica u nizu na čelu središnjeg hrvatskog nacionalnog kazališta nakon Ane Lederer (koja je i bila na koncertu) i Dubravke Vrgoč. A zanimljivo da su u različitim formalnim oblicima proteklih godina, i to u njegovim kriznim momentima povremeno i privremeno ovo važno kazalište vodile i Jasna Jakovljević i Sanja Ivić. Javnost je i s puno odobravanja dočekala odluku Ive Hraste Sočo koja je na sve ravnateljske pozicije u HNK imenovala žene, doduše privremeno, kao vršiteljice dužnosti. Možda jest tek simbolika, ali je poruka iznimno jaka i dobrodošla.
Svečani koncert prikazivan je i na platnu ispred zagrebačkog kazališta za sve one koji nisu mogli nabaviti ulaznice pa je dio Zagrepčana uživao u koncertu okupivši se oko Meštrovićeva Zdenca života. A otvorenje nove sezone u HNK nisu htjeli propustiti ni ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek, bivši šef diplomacije Mate Granić, vojvođanski političar Nenad Čanak koji je uzburkao duhove u Srbiji gostovanjem kod Aleksandra Stankovića u emisiji "Nedjeljom u dva", koreograf svjetskog glasa Milko Šparemblek, intendant riječkog HNK Ivana pl. Zajca Marin Blažević, operna pjevačica Mirjana Bohanec, ravnatelj dvorane Vatroslav Lisinski Dražen Siriščević, bivši ministar kulture Božo Biškupić, tenor Miljenko Đuran...
Koncert nije propustio ni bivši predsjednik, profesor na Pravnom fakultetu i skladatelj Ivo Josipović čija će opera "Lennon" inspirirana životom Johna Lennona biti praizvedena na sceni zagrebačkog HNK ove sezone kao plod suradnje s Muzičkim biennaleom Zagreb. Autorica libreta ove opere koja se očekuje s velikim zanimanjem je Marina Biti, dirigirat će Ivan Josip Skender, a režirati Marina Pejnović. A zagrebačka operna publika znatiželjno dočekuje i izvedbu Zajčeve opere "Nikola Šubić Zrinjski" koja će nakon koronskih uvjeta ovog utorka biti izvedena u punom scenskom sjaju. Riječ je o predstavi koju je još 1994. godine režirao nezaobilazni Krešimir Dolenčić, a za dirigentskim će pultom ovoga puta biti Ivo Lipanović.
A 8. listopada u HNK premijerno će biti izveden Molièreov "Don Juan" u režiji gosta iz Makedonije Dejana Projkovskog. Zanimljivo je da se taj komad poznatog francuskog komediografa, čija se okrugla godišnjica rođenja obilježava ove godine, do sada nikada nije našao na repertoaru zagrebačkog HNK. Prvi put na sceni HNK bit će izveden i više nego atraktivni Hačaturjanov balet "Spartak" koji će koreografirati gost iz Češke Jiří Bubeníček. Riječ je o koprodukciji s riječkim HNK Ivana pl. Zajca. Očito, budućnost hrvatskih nacionalnih, ali i svih drugih kazališta je u što češćim i intenzivnijim koprodukcijama od kojih profitira i publika jer gleda raznovrsniji repertoar i upoznaje nove umjetnike, a profitiraju i ansambli jer se smanjuju troškovi za kostime i scenu.
