Prošlog je tjedna performerica i umjetnica Vlasta Delimar u Institutu za suvremenu umjetnost u Zagrebu predstavila videorad i fotografije na događaju pod nazivom “Intimitet”. Riječ je tu bila o svojevrsnoj izložbi podijeljenoj na dva dijela, prvi od kojih činio je videofilm “Intimitet”, dok je drugi dio diptiha nazvan “Tišina živih skulptura u tišini oštećenih kuća”.
Videorad dio je, odnosno najava filma u nastajanju pod imenom “Diptih: Iz ljubavi u ljubav”. Snimka je to simboličnog zakapanja fotografija radova nastalih tijekom četrdeset godina umjetničkog djelovanja Vlaste Delimar. Mjesto radnje, govori nam Delimar, bilo je njezino imanje u Štaglincu pored Koprivnice. Ondje se nekoć nalazila užarska radionica njezina oca Ivana Delimara, a i dvanaest godina održavao festival performansa Moja zemlja.
– Užarska radionica Ivana Delimara koja je za vrijeme festivala performansa služila kao izložbeni prostor također je srušena. Tu sam radionicu zakopala u zemlju. A u ovom filmu napravila sam nešto slično, a to je da sam fotografije svojih 40 godina djelovanja doslovno zakopala. Tako je to imanje u Štaglincu postalo svojevrsno mjesto memorije na kojem su pohranjeni moji radovi – objašnjava Delimar.
Festival Moja zemlja na kojem su tijekom godina sudjelovali umjetnici iz brojnih zemalja svijeta, od Mađarske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Engleske, Švedske, Sjeverne Irske, preko Izraela, Čilea, Perua, Singapura, Japana, Tajlanda sve do Kine, posljednjih nekoliko godina stavljen je na pauzu. Prvo je bila riječ, kaže Delimar, o želji za promjenom koncepta samog festivala, no COVID-19 je, kao i obično, poremetio čitavu stvar. Kako je, osim toga, na nju utjecala globalna pandemija i podjele u društvu koje nam je donijela, upitali smo umjetnicu.
– Ljudi su različito reagirali i različito se ponašaju. Nekima je to užasno teško palo. Meni je bilo malo lakše jer ipak cijeli život na neki način radim u izolaciji. Bavila sam se svojim radom i to mi nije bio nikakav problem. Teško nam je bilo jedino zbog toga što nismo mogli realizirati mnoge projekte i što smo ostali bez mnogih izvora prihoda, no to je stara priča. Preporučujem svima da se na neki način prilagode situaciji koju imamo, ne može se ići glavom kroz zid. Mene uopće ne interesiraju te podjele među ljudima. Sve je to umjetno stvoreno, neka se ljudi snalaze među sobom. Mnogi su sada pokazali svoja prava lica, ali ja se time uopće ne želim zamarati – kazala je jednostavno.
Drugi se pak dio “Intimiteta” odnosio na još jednu katastrofu koja nas je pogodila u posljednje vrijeme – potres. Izložene fotografije bile su dio njezina prošlogodišnjeg performansa “Tišina živih skulptura u tišini oštećenih kuća” ostvarenog u suradnji s Milanom Božićem, kada su obojeni u ružičastu i plavu boju, stajali ispred oštećenih kuća i zgrada u Zagrebu. Među njima bile su i Škola primijenjene umjetnosti, Arhiv Tošo Dabac, HNK i Gavella, a bio je to njihov umjetnički doprinos revitalizaciji tih, za njih emotivno važnih mjesta.
– Na taj način htjeli smo se poistovjetiti s tim kućama, a i udahnuti malo svoje energije za revitalizaciju. Obnova Zagreba nakon potresa sporo napreduje. No to je pitanje onih koji su odgovorni. Mi smo na svoj način pokušali pridonijeti, jednom umjetničkom gestom ukazati na problem koji postoji – zaključila je Delimar.
