U nedjelju je Kazalište Žar ptica proslavilo 500. izvedbu predstave "Dnevnik Pauline P.". Riječ je o jednoj od najdugovječnijih predstava ovog kazališta, koja je praizvedena 2005. godine, te obnovljena 2023., u režiji Snježane Banović i s Nikom Ivančić u naslovnoj ulozi. Predstava je to i uz koju su u ovih osamnaest godina odrastale generacije, a koliko ona znači malim gledateljima, najbolje svjedoče riječi ravnatelja kazališta Drage Utješanovića kada kaže da je nedavno svoj razred na predstavu dovela učiteljica koja je kazališnu Paulinu P. gledala, i zavoljela, kada je i sama bila djevojčica.
No ova je predstava posebno važna i zbog novog programa Žar ptice, onog u kojem oni postaju kazalište za svu djecu, inkluzivno kazalište, koje svoje predstave prilagođava i za djecu s teškoćama u razvoju. Takva je bila i nedjeljna, slavljenička predstava i u njoj su s istim dječjim veseljem uživala baš sva djeca u publici. I baš sve ih je iznova oduševila desetogodišnja djevojčica koja je na kazališnu scenu zakoračila iz slavnog literarnog serijala Sanje Polak.
– Uvijek smo na naše predstave rado pozivali i ugošćavali djecu s poteškoćama u razvoju, koja su na predstave dolazila sa svojim školama, ali sve donedavno nismo im mogli ponuditi predstave da ih dožive na adekvatan način. I tako je rođena ideja da naše predstave približimo baš svakom djetetu, jer sva su djeca jednaka – objašnjava Milanka Čolović, voditeljica marketinga Žar ptice koja vodi inkluzivni program ovog kazališta.
Prva tako priređena predstava ovog kazališta bila je "Mala Frida", autorski projekt dramaturginje Jelene Kovačić i redateljice Anice Tomić, priča o djetinjstvu slikarice Fride Kahlo, koja se u svom životu također borila s ozbiljnim tjelesnim oštećenjem, a sada se u toj inkluzivnoj ponudi nalazi i "Dnevnik Pauline P.".
– Bilo je jako emotivno krajem studenog na toj prvoj predstavi, na kojoj su bila djeca sa svim tipovima poteškoća – ističe Milanka Čolović i dodaje kako ih je dječja sreća uvjerila da moraju nastaviti dalje tim putem.
Riječ je, naravno, o dugotrajnom procesu jer u kazalištu je još potrebno prilagoditi mnogo toga, počevši od redova stolaca u gledalištu koji se moraju prilagoditi za lakši pristup invalidskih kolica pa sve do WC-a, ali Žar ptica ima tu sreću da je "ravno" kazalište u kojem nema arhitektonskih barijera. Ističe to i ravnatelj kazališta Drago Utješanović s kojim smo prvo razgovarali kao s glumcem jer od glumačke ekipe on je jedini koji povezuje prvu Paulinu s ovom današnjom. Pitali smo ga kakav je osjećaj biti na sceni u inkluzivnoj predstavi.
– Trebalo nam je malo vremena da se priviknemo. Ja sam se isprva bojao hoće li prevoditelji na znakovni jezik odvlačiti pažnju i remetiti koncentraciju, ali to se zaista ne događa. Te su prevoditeljice odlične. Djecu koja ne čuju stavimo na sjedala blizu njih, a kada kao glumac na sceni malo 'škicnem' u njih, vidim samo sretna i koncentrirana dječja lica i to je prekrasno. I zato uvijek govorim da je ovaj projekt važan za tu djecu, ali i za nas odrasle i svu ostalu djecu. Važno je da se mi na to priviknemo i da nam to postane posve svakodnevno. Ali do toga treba još puno vremena jer živimo u društvu u kojem još ima jako puno srama i stigme – objašnjava Drago Utješanović glumac.
A Drago ravnatelj kaže kako ga je najviše razveselila odlična reakcija učiteljica koje u Žar pticu dolaze s djecom iz 'običnih' škola, a koje sve govore: "Ovo je krasno! Ovo nam treba." On je inkluzivno dječje kazalište prvi put vidio u Sarajevu, kada je Žar ptica gostovala na MESS-u. Tamošnje Pozorište mladih od EU je dobilo novac i prilagodilo sve u svom kazalištu te ima odlično riješen taj inkluzivni program.
– I drugi bi željeli krenuti ovim putem, ali nama je to puno lakše jer nemamo arhitektonskih barijera. To je prvi korak kada se kreće u ovaj program, ujedno i najskuplji – ističe ravnatelj Žar ptice.
Posebnost ovog programa svakako je u tome što na problem gleda vrlo široko pa su tako u Žar ptici svjesni da i roditelji djece s poteškoćama u razvoju, baš kao i svi ostali, ponekad žele sa svojom djecom otići u kazalište. Tako danas uz njihove predstave na rasporedu stoje oznake za audiodeskripciju za slijepu i slabovidnu djecu (djeca dobiju slušalice na kojima su snimljeni opisi predstava i uz taj zapis ona mogu pratiti predstavu kao i svi ostali mali i veliki gledatelji) ili za znakovni jezik (što znači da je uz glumce u kutu scene prisutna i prevoditeljica na znakovni jezik kako bi i gluha djeca bez poteškoća pratila predstavu).
Jedna od tih prevoditeljica na znakovni jezik je i Marina Vukojević, koja je zajedno s kolegicom prevodila slavljenički "Dnevnik Pauline P.", unoseći u to mnogo žara, veselja, plesa...
– Već punih šest godina radim posao prevoditeljice na znakovni jezik. Zdušno to radimo jer su nam gluhi jako bliski, jer smo mi djeca gluhih roditelja i imamo taj osjećaj pripadnosti. A ovaj program je posebno važan jer gluhi, nažalost, nemaju potpun pristup informacijama kao mi čujući i zato je za djecu jako važno da mogu sudjelovati u ovakvim događanjima. Tu se oni osjećaju istima kao sva druga djeca – ističe Marina te kaže kako je najljepše nakon predstave gledati uzbuđenje i radost djece kada ona uvide da mogu biti ravnopravna s drugom djecom.
– Paulinu smo igrali i dva dana prije ove slavljeničke predstave, to je bila predstava za škole, redovna na repertoaru, a ova 500. izvedba bila je prva predstava koju smo najavili na rasporedu kao inkluzivnu. Mi uvijek u raspored uz te predstave stavimo za koju su djecu, jer roditelji trebaju najaviti dolazak kako bismo mi pripremili sve što je potrebno. Tako smo danas imali djecu u kolicima, djecu s Downovim sindromom, gluhu i slabočujuću djecu i onu s poremećajima iz spektra autizma. Nisu nam se najavila slabovideća i slijepa djeca pa nismo pripremili audiodeskripciju. No ono što me posebno usrećilo bio je jedan poziv iz Varaždina. Tata se javio i rekao da dolaze s djetetom koje ima poremećaj iz spektra autizma, ali je veliki ljubitelj kazališta. Ta govori koliko je važno doprijeti do svakog djeteta i usrećiti ga – naglašava Milanka Čolović.
