Jedan od najpametnijih zajedničkih poteza dviju najvažnijih glava u Hrvatskoj 70-ih godina 19. stoljeća – biskupa Strossmayera i političara, ali i slikara i kritičara Isidora Kršnjavog – bila je osnivanje Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu. Akt o osnivanju donesen je 17. veljače 1880. – donijelo ga hrvatsko Društvo umjetnosti, inačica onoga što na njemačkom govornom području zovu Kunstverein.
Kršnjavi je uz pomoć Strossmayera nekoliko godina prije počeo otkupljivati predmete za budući muzej. Prvi su izlošci bili pladnjevi i skulpture koji su se prodavali na aukciji predmeta iz atelijera umjetnika Fortunyja, nakon njegove smrti. Već u lipnju 1880. otvoren je prvi postav muzeja, u jednom stanu u Praškoj! Iste je godine tadašnji MUO organizirao izložbu u palači u kojoj je danas zagrebački Arheološki muzej.No zašto su tako ugledni ljudi hrvatske kulture mislile da su pladnjevi i drugi uporabni predmeti vrijedni muzealizacije?
Monument u provinciji
U utorak, kad će govorom današnjeg ravnatelja MUO Miroslava Gašparovića početi svečana proslava 135-godišnjice njegova muzeja, to će pitanje dobiti odgovor:
– Bila je to želja da se sačuvaju obrti. Umjetnički obrti. Da se sačuvaju i putem škole za umjetnost i obrt. I da se osuvremene – kaže nam ravnatelj Gašparović.
– Zato su vrlo brzo počele pripreme za gradnju velikog muzeja i obrtne škole koja se 1888./89. na tadašnjem Sajmišnom trgu počinje graditi po nacrtu Hermana Bolléa. Zgrada je bila vrlo brzo završena, ali se muzej u nju nije uselio brzo kao škola. Kršnjavi je u međuvremenu postao ministar obrazovanja, i reorganizira muzejsku zgradu tako da obrtna škola postaje glavna, a muzej dio škole.
Direktor škole i muzeja postaje Bollé. No već krajem 19. stoljeća shvaća se da je najbolje odijeliti muzej i školu. Valja tu naglasiti vizionarstvo Kršnjavoga i Bolléa da se malom Zagrebu, tada još provincijskom gradiću sa 70 tisuća stanovnika grade monumentalni muzej i škola. Anticipirali su njihovu važnost dva stoljeća unaprijed... Mi još djelujemo na tim prostoru na dobrim temeljima i ostavkama Kršnjavoga i Bolléa! Svi su dosadašnji ravnatelji MUO pridonijeli tome da to danas postane najznačajniji muzej.
Ne pravim se pritom važan, ne vičem da je MUO Louvre, ali mi smo dugo, doista dugo čelni muzej u nas – kaže ravnatelj Gašparović. Naravno da to dokazuju činjenice. Od 1919. osamostaljuje se od MUO Etnografski muzej. Od 1919. do 1937. dio MUO bila je današnja Moderna galerija. Između dva rata u MUO bila je osnovana restauratorska služba, a poslije 2. svjetskog rata Tehnički muzej. Tijekom Kraljevine Jugoslavije i one socijalističke, MUO je praktički definirao muzejsku struku.
Jedan od kustosa krajem 19. stoljeća bio je Ćiro Truhelka. Kršnjavi ga je poslao u Sarajevo kako bi osnovao Narodni muzej BiH.
Britanci su zinuli...
Među 100 tisuća predmeta, koliko ih danas ima MUO, teško je izdvojiti najvrednije. Od svake od 20 zbirki dao bi se osnovati poseban muzej! No tu je zbirka od svjetskog značenja venecijanskog stakla, kakvog nema ni u Veneciji! Tu je, primjerice, famozna riba od murano stakla iz 16. stoljeća. Tu je raritetni pladanj velikog engleskog zlatara Paula Stora. Takve pladnjeve ima kraljevska obitelj. Ovaj nema.U europskim je razmjerima važna MUO-ova zbirka baroknog kiparstva. Dvije godine prije zbirke u newyorškoj MoMi, 1939. osnovana je MUO-ova fotografska zbirka.Tu je i najveća zbirka namještaja u ovom dijelu Europe. Britanci su, kaže Gašparović, zinuli od čuda kad su vidjeli MUO-ov porculan iz Sèvresa... E pa mi tu možemo samo reći: čestitamo!
>> Vjenčanice govore modni, običajni, kulturološki, ali i sociološki “jezik”
