Kada bi me netko tražio da izdvojim deset najuzbudljivijih i najdojmljivijih trenutaka doživljenih u svjetskim koncertnim dvoranama, među prvima bi mi pali na pamet glazbeni trenuci Sergeja Rahmanjinova u izvedbi Ive Pogorelića u bečkom Konzerthausu.
"Šest glazbenih trenutaka", koji se u koncertnim programima često najavljuju tradicionalnim francuskim naslovom "Six moments musicaux", niz je virtuoznih skladbi koje se mogu svirati i pojedinačno, ali integralna izvedba itekako ima smisla, pogotovo kad svira Ivo Pogorelić.
Genijalni pijanist kontrastne stavke spaja u dramatičnu i potresnu cjelinu, od grobne tmine posmrtnog marša do blistavog, ekstatičnog i uzvišenog finala, služeći se paletom boja nevjerojatno širokog opsega kakvu iz crno-bijele klavijature mogu izvući samo njegovi prsti.
Večeras, 9. kolovoza, bit će velika povlastica sjediti u Kneževu dvoru i slušati kako Ivo Pogorelić opet ponire u tu skladbu Sergeja Rahmanjinova.
Naravno, to neće biti sve. Na Dubrovačkim ljetnim igrama publika će prvi put u Hrvatskoj moći čuti i Pogorelićevu interpretaciju Debussyjeve suite "Pour le piano" (Za klavir). Jedna od prvih asocijacija uz ime velikog francuskog glazbenog impresionista također su boje, a tu je, kako smo već utvrdili, Ivo Pogorelić nenadmašan.
Publiku ovog dubrovačkog recitala, a osobito poklonike koji već skoro četiri desetljeća prate Pogorelićevu pijanističku evoluciju i revoluciju, očekuje još jedna velika zanimljivost: Pogorelićev povratak klasicistički bistrim i jasnim linijama Haydnove Sonate u D-duru koju je snimio za Deutsche Grammophon i objavio sada već daleke 1992. godine.
Uz sve to, još i Beethovenov vrckavi Rondo a capriccio. S dodatkom ili bez, ovaj koncert, kao i svaki Pogorelićev povratak u Dubrovnik, predstavljat će vrhunac festivala. Zato koncert i jest već odavno rasprodan.
Proslavljeni kriticar Branimir Pofuk koji je medijska zvijezda barem koliko i umjetnici o kojima pise do danasnjeg dana u 2016. godini nije naucio razliku izmedju izraza premijera i cinjenice da netko ( PoGo) unutar svog vlastitog puta po prvi puta svira notornu kompoziciju 'Pour le Piano'. Ovakvi napisi sluze iskljucivo zaglupljivanju preostale citalacke publike.