"Opis i rječnik đurđevečkoga govora" naslov je rijetke knjige koja donosi dugogodišnje istraživanje i bilježenje kajkavskoga narječja koje su zabilježili dr. Jela Maresić i Vladimir Miholek. Riječ je o knjizi koja je otisnuta na devetsto stranica i prvo je ovako sveobuhvatno analitičko djelo posvećeno lokalnom jezičnom izričaju. Knjigu je objavila Gradska knjižnica Đurđevac, a bit će predstavljena u petak, 17. lipnja u 19 sati u poslovnoj zgradi INA Naftaplina, Basaričekova 38 u Đurđevcu. Knjigu će predstaviti autori i recenzenti dr. Mira Menac Mihalić i dr. Velimir Piškorec. Nastupit će i glumac Vid Balog i vokalni sastav Đurđevčice.
Kajkavske riječi zapisao je Vladimri Miholek skupivši više od petnaest tisuća izraza, a cijelu je stručnu reviziju napravila dr. Jela Maresić. Prema riječima Vladimira Miholeka, njegovo je zanimanje za "materinji đurđevečki govor potaknula baka Roza. Njezin đurđevečki vokabular bio je toliko bogat da je u meni probudio tu žarnu nit i zanimanje za domaću kajkavsku riječ. Isprva su mi pobudili interes mnoga narodna vjerovanja i razne uzrečice, a potom i riječi. Stoga sam 1988. godine prišao zapisivanju građe koja se vremenom gomilala. U početku nisam imao neki određeni cilj što učiniti s tim materijalom, no shvatio sam da samo zapisan stoji kao mrtvo slovo na papiru. Mnoštvo riječi nagnalo me na to da ih na određeni način iskoristim, pa sam počeo pisati poeziju iako, iskreno rečeno, nisam dotad osjećao, niti imao ikakve sklonosti prema toj vrsti književnoga izričaja. Rezultat toga su četiri objavljene zbirke poezije i sudjelovanje na nekim kajkavskim recitalima (Sveti Ivan Zelina, Marija Bistrica, Bedekovčina, Varaždin, Zagreb – Kustošija).
S obzirom na to da mnoge riječi iz naše svakodnevne kajkavštine nepovratno nestaju, odlučio sam zapisati sve što čujem u svojoj okolini. Isprva su to bili sugovornici iz obiteljskoga kruga, a potom i ostale s kojima sam češće komunicirao. Odnosilo se to uglavnom na starije osobe u kojima sam prepoznao one koje su rabile isključivo đurđevečku kajkavštinu bez sklonosti prema hrvatskom standardu, kaže Vladimir Miholek koji je u ovaj projekt uložio ogroman trud tijekom dvadesetak godina.
