Nakon što je u dvije godine temeljito eksploatirana, priča o hrvatskim violončelistima kao čudu s YouTubea sada je definitivno završena. To dokazuje njihov novi album koji izlazi u siječnju i koji smo među prvima u Hrvatskoj dobili na preslušavanje.
Sada su glavne face
Priznajem, pomalo sam strepio od novog diskografskog izdanja 2CELLOS. Bojao sam se ponavljanja koje bi dovelo do brzog zasićenja publike i tržišta i do frustracije glazbenika. Međutim, te su opasnosti očito bili svjesni i Hauser i Šulić, kao i veliki produkcijski pogon koji sada stoji iza njih i više ništa ne prepušta slučaju. I zato već prvi broj albuma In2ition! predstavlja 2CELLOS na novoj razini igre, u prvoj ligi svjetske komercijalne pop-rock diskografske scene. Na toj razini Šulić i Hauser prvi su Hrvati u glavnim ulogama. Oni su sada glavne face, a ne više tek simpatični i egzotični epizodisti.
Žrtvovanje samostalnosti, s kojom su do sada nadgledali nastanak svojih “proizvoda”, isplatilo se. Dobili su “šefa” kakvog se samo poželjeti može, Boba Ezrina koji je u dugoj karijeri producirao Pink Floyd, Kiss, Loua Reeda, Petera Gabriela, Roda Stewarta i mnoge druge.
Album počinje čistim zvukom dva violončela, ispreplitanjem energičnih pizzicata i gudačkih rifova koji zamjenjuju čitav bend, ali i s udvojenim glasom Eltona Johna koji očito s guštom pjeva nepohabani klasik “Oh, Well” Fleetwood Maca. Zajednička moćna etiketa Sonyja sigurno je bila od pomoći, ali na albumu se jednostavno čuje koliko je u snimanju s Hauserom i Šulićem bilo zadovoljstva za sve zvijezde koje se pojavljuju na In2ition! Pijanist Lang Lang dao je za klavirom velik doprinos obradi pjesme “Clocks” grupe Coldplay. Virtuoz električne gitare Steve Vai, dugogodišnji suradnik Franka Zappe i mnogih drugih, izvrsno se stopio sa žicama violončela blizu temperature taljenja u “Highway To Hell” od AC/DC-ja. Na albumu su još tri vokala: tinejdžerska zvijezda iz serije Glee Naya Rivera pjeva “Supermassive Black Hole” grupe Muse, Sky Ferreira je izvrsna u klasiku Nancy Sinatre “Bang Bang”, a Zucchero je na talijanski preveo i nježno uz još nježniju pratnju otpjevao “Book of Love” Stephina Merritta.
I njihov autorski rad
Velika je novost i skladba “Orient Express” kao sasvim solidan prvi objavljen autorski rad Hausera i Šulića, uz improvizacijski Ezrinov doprinos za klavirom. A uz virtuozno grebanje i struganje u “Voodoo People” i bez teškoća odsvirane “Technical Difficulties”, violončela koja u prvom redu divno pjevaju ponovno se iskazuju u vrlo lijepo obrađenim baladama “Every Breath You Take” i “Candle In The Wind”, kao i zaključnom Jenkinsovu “Benedictusu”.
zijev. nikako mi nije jasno kako pofuk, koji bi trebao biti neki poznavatelj umjetnosti, može pisati panegirike dvojici bezličnih pop gudača bez svojih pjesama. ja to nikako ne mogu shvatiti, ali ne bih slušao to da oni meni plate. radije bih slušao čak i iva josipovića, eto koliko mislim o ovima.