U prosincu 1920. Djed Božićnjak napisao je pismo adresirano na skromnu kuću u predgrađu Oxforda, prilažući u njemu skicu u akvarelu vlastite, vrlo egzotične snježne kuće s kupolom do koje se prilazi dugim stepeništem osvijetljenim ledenim svjetiljkama. "Čuo sam da si pitao tatu kakav sam i gdje živim", tada trogodišnjem Johnu Tolkienu u pismu, u ime Djeda Božićnjaka, piše J. R. R. Tolkien, a kako je obitelj s godinama porasla na četvero djece, nastavio je pisma pisati svakog Božića sljedeće 23 godine, sve dok najmlađa kći Priscilla nije navršila 14 godina.
Sva njegova pisma s originalnim crtežima koji ih prate objavljena su 1976. i od tada su nezaobilazno štivo u ovo blagdansko vrijeme, a sada su u izdanju Lumena Tolkienova "Pisma Djeda Božićnjaka" dostupna i na hrvatskom jeziku.
– Više od trideset godina prije objavljivanja "Prstenove družine" Tolkien je, dakle, započeo drukčiju spisateljsku vježbu. U njoj nije bilo ni Hobita ni Međuzemlja. Igrao je ulogu Djeda Božićnjaka i svake godine pisao božićna pisma svojoj djeci Johnu, Michaelu, Christopheru i Priscilli. Čitatelje će očarati novo izdanje knjige, s predivnim reprodukcijama pisama i slika Djeda Božićnjaka – kazala je urednica knjige Miroslava Vučić.
U pismima Djed Božićnjak djeci pripovijeda uzbudljive priče o životu na Sjevernom polu, o sobovima koji su se oslobodili i rasuli darove, o dogodovštinama nespretnoga Sjevernog Medvjeda koji se popeo na Sjeverni pol i strovalio kroz krov u blagovaonicu Djeda Božićnjaka, o ratovima sa zlim goblinima koji su živjeli u špiljama ispod kuće…
Naslovnica je ilustrirana Tolkienovim crtežem, a knjiga se uvlači u kutiju na kojoj je jedna od poštanskih maraka sa Sjevernog pola. U Tolkienovoj zbilji njegova ilustrirana pisma koja danas tvore knjigu djeci su svake Badnje večeri dostavljali poštari koje bi Tolkien nagovorio da ih priključe redovnoj pošti, a katkad su se samo materijalizirala uz ognjište s ručno izrađenim žigom.
Pisma su nastavila slijediti djecu i na nekoliko adresa u Leedsu, gdje je njihov otac J. R. R. Tolkien preuzeo sveučilišnu dužnost, a zatim se vratila u Oxford kada je postao profesor anglosaksonskog, ali isporučivana su u mnogo veću kuću, onu koja se danas navodi kao rodno mjesto knjiga koje su iznjedrile izdavačko i filmsko carstvo – "Hobita" i trilogije "Gospodar prstenova".
Neka su pisma kratka, a neka detaljna i duga. Kako godine prolaze, tako i Djed Božićnjak u njima zapaža da je svijet izvan Sjevernog pola sve mračniji, kao što piše desetogodišnjoj Priscilli 1939. godine: "Ove godine sam jako zauzet i sve je jako teško zbog tog groznog rata. Mnogi moji glasnici nisu se vratili..." A nježno je i ono posljednje, u kojem joj piše: "Morat ću reći manje-više zbogom, ali neću te zaboraviti. Uvijek čuvamo stare brojeve svojih starih prijatelja, kao i njihova pisma; i nadamo se da ćemo se poslije vratiti, kad odrastu i dobiju vlastite kuće i djecu."
Pisma su desetljećima njegova djeca čuvala u besprijekornom stanju, a danas su dio riznice knjižnice Bodleian u Oxfordu.
Ona nam prikazuju Tolkiena kao obiteljskog čovjeka punog ljubavi. Ima nečeg tako dirljivog u činjenici da je bez obzira na goleme sveučilišne i spisateljske zahtjeve, uvijek našao vremena da sjedne u radnu sobu i piše ova detaljna i lijepo ilustrirana pisma. Naime, on sam rano je ostao bez oca, a s 12 godina, kada mu je umrla majka, postao je siroče. Ipak, financijski osiguran, nastavio je školovanje, a mladenačke godine proveo je u grupnim smještajima po Birminghamu, u kojima je kao sustanarku upoznao i suprugu Edith. Obitelj koju su zajedno stvorili značila mu je sve, a to se osjeti u ovoj knjizi.
